Rev-1989/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja L. Đ. iz V., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Grad Vukovar, i drugotuženika T. d.o.o., V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika T. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-635/10 od 2. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-686/09 od 18. siječnja 2010., dana 29. studenoga 2011.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1989/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude drugotuženik T. d.o.o. je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, prvenstveno radi ujednačavanja sudske prakse Županijskog suda u Vukovaru i drugih županijskih sudova sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
Broj: Rev 1989/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja L. Đ. iz V., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Grad Vukovar, i drugotuženika T. d.o.o., V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika T. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-635/10 od 2. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-686/09 od 18. siječnja 2010., dana 29. studenoga 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija drugotuženika T. d.o.o. kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika Grad Vukovar, a prihvaćen je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika T. d.o.o. i naloženo je drugotuženiku platiti tužitelju 5.720,56 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose. Ujedno je naloženo drugotuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 4.612,50 kn te je odlučeno da tužitelj i tuženik Grad Vukovar svatko snosi svoje troškove postupka.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i drugotuženika T. d.o.o. kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude drugotuženik T. d.o.o. je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a ZPP, zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, prvenstveno radi ujednačavanja sudske prakse Županijskog suda u Vukovaru i drugih županijskih sudova sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 88/08, 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.
iti pravno pitanje zbog kojeg ju je U takvoj reviziji stranka treba određeno naznač
podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.
Također, da bi razlozi bili dovoljno određeni bilo je potrebno u reviziji navesti odluke u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane odluke ili odgovarajuće stajalište zauzeto na odjelnoj ili općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a što revident u konkretnom slučaju nije učinio.
U konkretnom slučaju drugotuženik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 385. i čl. 385. a ZPP nije određeno naveo materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, a niti razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Revizija se ustvari svodi na ponavljanje činjenica isticanih tijekom postupka i upućuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP te na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
S obzirom da revizija drugotuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, a niti razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija drugotuženika nije dopuštena.
Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. studenoga 2011.
Sutkinja:
mr. sc. Lucija Čimić, v.r.