Rev-986/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 986/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz B., zastupane po D. Š., odvjetniku iz V., protiv tuženika: Z. b. d.d. Z., radi utvrđenja duga, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 21. siječnja 2004. godine, br. Gž 1834/03, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji od 15. rujna 2003. godine, br. P 544/03, u sjednici održanoj 12. srpnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba s postavljenim tužbenim zahtjevom usmjerenim na utvrđenje da tužiteljica J. K. duguje tuženiku Z. b. d.d. Z., temeljem ugovora o dugoročnom kreditu za kupnju automobila od 3. rujna 1998. godine, na dan 4. srpnja 2003. godine iznos od 182,98 EUR-a, što je tuženik dužan priznati.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju pozivom na revizijske razloge označene u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Predložila je da oba nižestupanjska rješenja budu ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 – dalje: ZPP) koja se na konkretan slučaj primjenjuje sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), propisano je da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn (st. 2.) ni u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koji je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 100.000,00 kn (st. 3.).

U konkretnom slučaju, kako je uvodno navedeno, tužiteljica je spram tuženika postavila tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da njen dug prema tuženiku na dan 4. srpnja 2003. godine, iznosi 182,98 EUR-a, a vrijednost predmeta spora u tužbi je naznačena sa 101.000,00 kn.

Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o nenovčanom potraživanju, pa za ocjenu je li dopuštena reviziju u smislu citirane zakonske odredbe, nije relevantna vrijednost spora koju je tužiteljica označila u tužbi, već visina novčanog iznosa navedenog u tužbenom zahtjevu.

Ako se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu iz odredbe čl. 40. st. 1. ZPP-a proizlazi da vrijednost predmeta spora predstavlja ta novčana svota, a u konkretnom slučaju je to iznos od 182,90 EUR.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

U ovom slučaju tužbeni zahtjev se odnosi na novčanu svotu, pa nije relevantna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi označila.

Prema odredbi čl. 400. ZPP, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen (st. 1.), a revizija protiv rješenja iz st. 1. nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude (st. 2.).

Rješenjem drugostupanjskog suda kojim je odbačena tužba, postupak se pravomoćno završava.

S obzirom da postavljeni tužbeni zahtjev glasi na iznos od 182,90 EUR-a nesumnjivo je da taj iznos ne prelazi svotu od 100.000,00 kn, iz čega slijedi da izjavljena revizija, prema citiranoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Riješeno je stoga kao u izreci (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 12. srpnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.