Legislator Case Law & Legislation
Rev-298/2000-2 AI generated

Court dismisses appeal claiming employee waived severance pay, ruling pre-existing waiver invalid against collective agreement.

Case Number Rev-298/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering severance pay. The defendant argued the plaintiff had waived her right to severance in a 1995 statement before retirement, but the court found this waiver invalid. The court held that employees cannot waive statutory severance rights before they actually accrue, as such waivers contradict mandatory collective agreements and general acts.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 10., čl. 386., čl. 390., čl. 393. Zakona o parničnom postupku; An advance waiver of severance pay made before the right accrues is void as it contradicts mandatory collective agreements and general acts.

Keywords

AI generated
severance pay accrual advance waiver validity collective agreement mandate statutory rights waiver pre-retirement waiver general act nullity appeal dismissal

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 2. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo
Isto je izričito propisano odredbom čl. 2. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo.
čl. 4. Kolektivnog ugovora tuženika

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-298/00-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz S., koju zastupa punomoćnik dr. S. Č., odvjetnik iz S., protiv tuženika U. d.d. S., kojeg zastupa generalni punomoćnik Ž. M., odvjetnik iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 18. lipnja 1999, broj Gž-1625/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 23. ožujka 1999. godine, broj P-8/96, u sjednici održanoj dana 11. rujna 2002 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 23. ožujka 1999. godine, broj P-8/96 obvezan je tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 3.762,00 kuna, te s osnova pomoći zbog nastupa teške invalidnosti iznos od 1.365,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 1995. godine do isplate.

Presudom Županijskog suda u Splitu od 18. lipnja 1999. godine, broj Gž-1625/99 potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv navedene presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da je tužiteljica mogla raspolagati svojim pravom na otpremninu kao budućim pravom i prije nego je ono dospjelo, tj. prije odlaska u mirovinu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok druge bitne povrede odredaba ZPP nisu niti bile razlog izjavljivanja revizije.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Revident smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad je tužiteljici dosuđena otpremnina, iako se ona svojom izjavom od 5. svibnja 1995. godine odrekla prava na otpremninu.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na isplatu otpremnine zbog odlaska u mirovinu, te isplate solidarne pomoći s osnova nastupa teške invalidnosti. U tijeku postupka tuženik je pravo na isplatu solidarne pomoći učinio nespornim. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica dana 5. svibnja 1995. godine potpisala izjavu kojom se odriče prava na otpremninu, navodeći da istu neće potraživati sudskim putem, te da je, kao djelatnica tužene, umirovljena dana 30. lipnja 1995. godine.

Odredbama Pravilnika o plaćama i kolektivnog ugovora tuženika regulirano je pravo radnika na otpremninu prilikom odlaska u mirovinu u visini tri prosječne mjesečne plaće ostvarene u gospodarstvu RH u zadnja tri mjeseca prije odlaska u mirovinu, što je u skladu s odredbom čl. 40. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo ("Narodne novine" br. 47/92).

Tuženik ne osporava da bi tužiteljica prema navedenom aktu imala to pravo, ali smatra da se izjavom od 5. svibnja 1995. godine na valjan način odrekla prava na otpremninu.

I po pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužiteljici dosuđena otpremnina u, među strankama nespornom, iznosu od 3.762,00 kune.

Odredbe Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo, kolektivnog ugovora tuženika i općih akata tuženika obvezujuće su za tuženika, kao poslodavca. Isto je izričito propisano odredbom čl. 2. Općeg kolektivnog ugovora za gospodarstvo. Odredbom čl. 4. citiranog Kolektivnog ugovora propisano je da poslodavac nije ovlašten svojim općim aktom neko pravo radnika utvrditi u manjem opsegu od prava koje proizlazi iz Kolektivnog ugovora. Pravilan je stoga zaključak, da poslodavac nije ovlašten tražiti od zaposlenika odricanje od prava koja mu po kolektivnom ugovoru pripadaju.

Zaposlenik doista može slobodno raspolagati svojim potraživanjima, ali tek nakon što pravo na neko potraživanje nastane, dakle u konkretnom slučaju, kad je tužiteljica stekla pravo na otpremninu tek po odlasku u mirovinu, tada je mogla i raspolagati svojim pravom. Odricanje unaprijed od prava na otpremninu u suprotnosti je s Općim kolektivnim ugovorom i općim aktima tuženika, koji izričito propisuju i određuju da radnik ima pravo na otpremninu kada stekne uvjete za mirovinu.

S obzirom na utvrđenje, da je tužiteljica potpisala izjavu o odricanju od prava na otpremninu prije umirovljenja, dakle, prije nastanka potraživanja, pravilno su sudovi zaključili da takva izjava ne proizvodi pravne učinke, jer je izjava protivna odredbama općih akata koji su obvezujuće naravi apsolutno ništava.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje se tuženik poziva, kao niti oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 11. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.