Rev-1192/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1192/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatski fond za zdravstveno osiguranje - Direkcija Zagreb, Margaretska 3, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. prosinca 1995. godine broj Gž-8320/95 kojom je djelomično potvređena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 1995. godine broj Pn-4662/94, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je da tuženik isplati tužitelju iznos od 118.500,00 kn, kao i da mu plaća rentu u iznosu od 400,00 kn mjesečno sve sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.974,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 79.500,00 kn kao i sa dijelom iznosa rente u visini od 1.100,00 kn tužitelj se odbija.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, a po žalbi tužitelja djelomično je preinačena prvostupanjska presuda i suđeno je da tuženik isplati tužitelju pored dosuđenog iznosa još daljnji iznos od 14.600,00 kn, a na ime rente dosuđen je tužitelju još daljnji iznos od 350,00 kn mjesečno, kao i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači ili da se ukinu prvo i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe podnositelj revizije.

U reviziji tuženik ne osporava svoju odgovornost i činjenicu da je tužitelj stradao na radu 10. rujna 1993. godine, kada je zadobio prijelom jednog slabinskog kralješka, serijski prijelom VIII do XI lijevog rebra, prijelom oba kraka lijeve stidne kosti zdjelice, ranu razderotinu desnog tjemenog područja glave i natučenje leđa i slabina. Revident prigovara samo utvrđenoj visini naknade za pojedine vidove štete.

U postupku je utvrđeno, da su nakon liječenja zaostale kod tužitelja trajne posljedice koje smanjuju opće životne i radne aktivnosti tužitelja za 50% (zbog značajne bolnosti i ograničenosti pokreta slabinske kralježnice, lijeve strane prsnog koša i lijeve stidne kosti zdjelice), a u svakodnevnom životu tužitelju je potrebna ubuduće i tuđa pomoć za teže fizičke poslove dva puta tjedno po pet sati. Utvrđeno je da je tužitelj trpio jake bolove 10-12 dana, srednje 12-15 dana i slabije bolove 4-5 mjeseci. Trpio je i strah sa posljedicom fobičnog straha.

Po ocjeni ovog suda, težina i vrsta zadobivenih povreda, te utvrđeno trajanje i jačina tjelesnih boli i straha, kao i činjenica da trajne posljedice smanjuju opću, radnu i životnu sposobnost tužitelja za 50% a da je tužitelj stradao u dobi od 47 godina, opravdavaju naknadu koja je pravilnom primjenom materijalno- pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) dosuđena drugostupanjskom presudom u iznosu od 15.000,00 kn za pretrpljene tjelesne boli, u iznosu od 10.000,00 kn za pretrpljeni strah i 100.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti.

Visina materijalne štete i rente s osnova tuđe pomoći je činjenično pitanje i ne ocijenjuje se, kako to revident želi prikazati, prema mirovini koju tužitelj sada ostvaruje i plaći koju bi ostvarivao da nije u mirovini, već prema cijenama takove usluge u mjestu pružanja tuđe pomoći kako je i utvrđeno. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na tijek liječenja i nastupanja trajno stanja smanjenja životne i radne sposobnosti tužitelja, kao revizijski razloge ne može se isticati u smislu odredbe čl. 385. st. 3. ZPP.

Kako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kojeg ističe revident, a nisu ostvareni ni revizijski razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.