P-5724/2023-22 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5724/2023-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja II (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], trenutačno u Münchenu, Grünwalder. Str. 34, SR Njemačka, kojega zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. (OIB: 92963223473), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojega zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika MI, ..2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu br. 3210649476/07 od dana 27. kolovoza 2007. koji su sklopili tužitelj II, kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju II iznos od 24.906,47 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznose u EUR:

11,39 od 23.1.2008. pa do isplate

1,98 od 16.2.2008. pa do isplate

15,49 od 16.3.2008. pa do isplate

12,59 od 16.4.2008. pa do isplate

2,36 od 17.6.2008. pa do isplate

14,93 od 16.10.2008. pa do isplate

26,27 od 16.11.2008. pa do isplate

10,16 od 16.12.2008. pa do isplate

53,63 od 16.1.2009. pa do isplate

54,08 od 17.2.2009. pa do isplate

39,48 od 17.3.2009. pa do isplate

42,83 od 16.4.2009. pa do isplate

43,50 od 16.5.2009. pa do isplate

37,73 od 16.6.2009. pa do isplate

37,73 od 16.6.2009. pa do isplate

38,74 od 16.7.2009. pa do isplate

35,38 od 16.8.2009.pa do isplate

41,75 od 16.9.2009. pa do isplate

34,67 od 16.10.2009. pa do isplate

39,25 od 17.11.2009. pa do isplate

38,52 od 16.12.2009. pa do isplate

50,87 od 16.1.2010. pa do isplate

58,80 od 16.2.2010. pa do isplate

57,08 od 16.3.2010. pa do isplate

64,96 od 16.4.2010. pa do isplate

79,40 od 18.5.2010. pa do isplate

82,49 od 16.6.2010. pa do isplate

99,47 od 16.7.2010. pa do isplate

98,89 od 17.8.2010. pa do isplate

134,08 od 16.9.2010. pa do isplate

113,58 od 16.10.2010. pa do isplate

118,32 od 16.11.2010. pa do isplate

140,56 od 17.12.2010. pa do isplate

133,78 od 17.1.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

177,29 od 9.7.2011. pa do isplate

272,86 od 13.8.2011. pa do isplate

182,21 od 2.3.2013. pa do isplate

176,87 od 21.9.2013. pa do isplate

176,87 od 21.9.2013. pa do isplate

176,87 od 21.9.2013. pa do isplate

183,96 od 29.12.2013. pa do isplate

183,96 od 29.12.2013. pa do isplate

183,96 od 29.12.2013. pa do isplate

184,45 od 25.4.2014. pa do isplate

184,45 od 25.4.2014. pa do isplate

181,50 od 20.5.2014. pa do isplate

181,50 od 20.5.2014. pa do isplate

147,88 od 7.6.2014. pa do isplate

150,78 od 10.7.2013. pa do isplate

150,78 od 10.7.2013. pa do isplate

158,06 od 30.8.2014. pa do isplate

157,13 od 20.9.2014. pa do isplate

160,24 od 23.10.2014. pa do isplate

160,24 od 23.10.2014. pa do isplate

162,03 od 12.11.2014. pa do isplate

162,42 od 30.12.2014. pa do isplate

162,42 od 30.12.2014. pa do isplate

162,42 od 30.12.2014. pa do isplate

163,90 od 31.1.2015. pa do isplate

163,90 od 28.2.2015. pa do isplate

163,90 od 1.4.2015. pa do isplate

163,90 od 30.4.2015. pa do isplate

163,90 od 28.5.2015. pa do isplate

163,90 od 27.6.2015. pa do isplate

163,90 od 25.8.2015. pa do isplate

163,90 od 25.8.2015. pa do isplate

163,90 od 1.10.2015. pa do isplate

163,90 od 31.10.2015. pa do isplate

163,90 od 13.1.2016. pa do isplate

204,61 od 4.2.2016. pa do isplate

214,10 od 1.3.2016. pa do isplate

208,57 od 31.3.2016. pa do isplate

200,84 od 4.5.2016. pa do isplate

210,65 od 7.7.2016. pa do isplate

208,22 od 27.7.2016. pa do isplate

206,22 od 17.8.2016. pa do isplate

207,43 od 1.10.2016. pa do isplate

210,54 od 26.10.2016. pa do isplate

216,24 od 1.12.2016. pa do isplate

219,59 od 30.12.2016. pa do isplate

213,72 od 1.3.2017. pa do isplate

213,72 od 1.3.2017. pa do isplate

212,49 od 1.4.2017. pa do isplate

207,14 od 30.4.2017. pa do isplate

197,00 od 1.7.2017. pa do isplate

176,16 od 11.8.2017. pa do isplate

174,32 od 30.8.2017. pa do isplate

177,11 od 30.9.2017. pa do isplate

168,21 od 12.12.2017. pa do isplate

168,33 od 30.12.2017. pa do isplate

168,33 od 30.12.2017. pa do isplate

169,66 od 28.2.2018. pa do isplate

169,66 od 28.2.2018. pa do isplate

156,62 od 1.4.2018. pa do isplate

165,26 od 5.6.2018. pa do isplate

163,98 od 30.6.2018. pa do isplate

163,98 od 30.6.2018. pa do isplate

181,13 od 12.9.2018. pa do isplate

172,92 od 10.10.2018. pa do isplate

179,07 od 18.12.2018. pa do isplate

178,18 od 15.1.2019. pa do isplate

176,83 od 31.1.2019. pa do isplate

176,83 od 31.1.2019. pa do isplate

185,42 od 2.4.2019. pa do isplate

172,75 od 4.5.2019. pa do isplate

173,39 od 14.5.2019. pa do isplate

183,72 od 11.6.2019. pa do isplate

185,68 od 10.7.2019. pa do isplate

193,44 od 9.8.2019. pa do isplate

196,37 od 11.9.2019. pa do isplate

196,86 od 21.11.2019. pa do isplate

194,93 od 4.12.2019. pa do isplate

194,93 od 4.12.2019. pa do isplate

195,75 od 17.12.2019. pa do isplate

212,00 od 1.2.2020. pa do isplate

217,29 od 3.3.2020. pa do isplate

233,01 od 1.4.2020. pa do isplate

228,93 od 1.5.2020. pa do isplate

224,04 od 29.5.2020. pa do isplate

226,62 od 3.7.2020. pa do isplate

214,21 od 1.8.2020. pa do isplate

215,60 od 1.9.2020. pa do isplate

215,70 od 1.10.2020. pa do isplate

223,51 od 1.11.2020. pa do isplate

214,92 od 1.12.2020. pa do isplate

211,68 od 31.12.2020. pa do isplate

208,56 od 2.3.2021. pa do isplate

208,56 od 2.3.2021. pa do isplate

233,01 od 1.4.2021. pa do isplate

205,30 od 2.5.2021. pa do isplate

203,86 od 1.6.2021. pa do isplate

201,59 od 2.7,2021. pa do isplate

212,20 od 1.8.2021. pa do isplate

211,01 od 1.9.2021. pa do isplate

208,48 od 2.10.2021. pa do isplate

226,07 od 9.11.2021. pa do isplate

236,06 od 7.12.2021. pa do isplate

233,19 od 22.2.2022. pa do isplate

250,13 od 30.4.2022. pa do isplate

241,01 od 8.6.2022. pa do isplate

278,27 od 13.8.2022. pa do isplate

297,30 od 30.9.2022. pa do isplate

276,15 od 19.10.2022. pa do isplate

275,14 od 23.11.2022. pa do isplate

269,99 od 20.12.2022. pa do isplate

273,47 od 24.12.2022. pa do isplate

273,47 od 24.12.2022. pa do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji prigovorom radi prijeboja istaknuto potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d. prema tužitelju II u iznosu od 11,05 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 3,83 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 3,52 EUR od 2. srpnja 2008, do isplate te na iznos od 3,70 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužitelju II troškove parničnog postupka u iznosu od 4.012,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 27.8.2007. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 3210649476/07 za kupnju stana, a kojim mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 120.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao isti iznos kredita, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatam vratiti u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom i to otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti. Navedene odredbe čl. 1. i 7. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF su ništetne. Naime, u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika, utvrđeno je da je isti u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao banka potrošače nije informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Budući da je sve navedeno postojalo i u konkretnom pravnom odnosu, tužitelj se slijedom toga poziva na naznačena utvrđenja iz kolektivnog spora, koja onda vezuju i sud. Kako je tužitelj uslijed rasta tečaja tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog rasta nije bilo, to je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Tužitelj stoga u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se uz prethodno utvrđenje ništetnosti spomenutih dijelova osporenih odredbi naložiti tuženiku isplata iznosa od 24.906,47 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u izreci i troškovima postupka. Ovdje je i za istaknuti da je sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku usprkos protivljenju tuženika ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu (za iznos od 3.666,33 EUR), a s obzirom da takvu preinaku sud prvenstveno smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužbu na navedeni način (uslijed naknadno provedenog financijskog vještačenja) tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja budući da su uplate po kreditu vršile i druge osobe. Osporava i svojstvo potrošača tužitelju koje se ne predmnijeva. Dodatno navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristao je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate, ističe prigovor zastare te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Tuženik je ujedno istakao i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja u konačnom iznosu od 11,05 EUR sa zateznim kamatama tekućima na svaki takav pojedinačni iznos kao u izreci.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 27.8.2007. br. 3210649476/07 s prilozima i potvrdom javnog bilježnika, početni otplatni plan, promet po kreditu / specifikaciju uplata, pregled promjena kamatnih stopa, izvod iz edukacijskog materijala za osoblje tuženika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, saslušan je tužitelj.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prijeboja nije osnovano.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 27.8.2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu br. 3210649476/07, br. kreditne partije 7103786311, koji je potvrđen/solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa] 11.9.2007. pod br. OV-24709-2007, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 120.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Rok otplate kredita bio je 23 godine, a isti je tužitelj trebao otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke kreditora važećem na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora). U čl. 2. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,90 % godišnje. Namjena kredita bila je kupnja stana. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećavao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužitelju, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje sud budući da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog su ga prihvatile i stranke), utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 24.906,47 EUR, dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos iznosi 11,05 EUR (koje potraživanje tuženik ističe prigovorom radi prijeboja).

7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.

8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbe ugovora o kreditu od 27.8.2007. koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 102. ZZP 07). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, odnosno da ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužitelj bio upoznat s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i da mu je tuženik objasnio taj rizik, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.

9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 07 koja je ništetna (čl. 102. ZZP 07 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja.

10. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te uz prethodno utvrđenje ništetnosti osporenih odredbi naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 24.906,47 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od prvog dana iza dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st.

1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale. Kako tužitelj na temelju utvrđene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije ništa primio od tuženika, to u smislu prethodno citirane odredbe ZOO-a ne postoji niti eventualna dužnost istoga za povrat po toj osnovi, zbog čega se prigovorom radi prijeboja tako istaknuto potraživanje tuženika (tzv. negativne tečajne razlike u ukupnom iznosu od 11,05 EUR) u cijelosti ukazuje neosnovanim.

Suprotno navodima tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne predstavlja dispozitivnu odredbu (koja bi se primjenjivala na odnos stranaka ukoliko isti taj odnos nisu uredili na drugi način) koja bi eventualno bila isključena od ocjenjivanja i kontrole nepoštenosti, a dodatno cijeneći da su upravo odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula bile predmet odlučivanja u kolektivnom sporu. Tuženik osim paušalnih navoda ničim ne dokazuje da tužitelj u konkretnom slučaju eventualno nije imao svojstvo potrošača, dok upravo suprotno proizlazi iz samog ugovora (prema odredbi čl.

3. t.

1. ZZP 07 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja), odnosno iz prihvaćenog iskaza tužitelja (predmetni stambeni kredit isti je podigao i iskoristio za kupnju stana za stanovanje svoje obitelji). Sve izvršene anuitetne otplate kredita izvršene su u ime i za račun tužitelja kao obveznika i korisnika kredita te ih je tuženik kao takve očito i prihvatio, tako da su neosnovani navodi tuženika kojima tužitelju odriče materijalno-pravno ovlaštenje potraživati utužene iznose koje je tuženik stekao bez valjane pravne osnove (nejasno je tko bi onda i po kojoj osnovi te iznose uopće bio ovlašten potraživati od tuženika).

Iz iskaza tužitelja, koji je i u tom dijelu cijenjen iskrenim, životnim i uvjerljivim, proizlazi da je u najvećoj mjeri fizičke uplate anuiteta vršila BI (inače supruga tužitelja i sudužnik iz predmetnog Ugovora o kreditu) i to u razdoblju dok se tužitelj nalazio na radu u SR Njemačkoj kada je istoj slao novce za otplatu kredita i onda ona vršila uplate po toj osnovi (prema nalazu i mišljenju vještaka ukupne uplate izvršene od drugih osoba tj. uglavnom BI i tri uplate od ĐI, odnosno uplate koje su izvršene u poslovnici za koje nije poznat fizički uplatitelj, iznose 78.194,40 CHF ili u kunskoj protuvrijednosti od 521.622,99 kn).

Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8.6.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao, kako u odnosu na prvotni tako i u odnosu na preinačeni zahtjev za isplatu od 10.12.2024. (početna tužba bila je stupnjevita, a nakon dostave zatražene dokumentacije postavljen je određeni tužbeni zahtjev podneskom od 14.11.2023., što međutim ne predstavlja preinaku).

Glede preinačenja, za napomenuti je i da tužitelj naknadnim povećanjem zahtjeva za isplatu zbog rasta tečaja nije postavio zahtjev koji bi se činjenično i pravno razlikovao od ranije postavljenog zahtjeva (dakle, ne radi se o novoj tužbi ili novom zahtjevu), već je zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a koji dokaz se i upravo provodi zbog toga što sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje tih činjenica, koje znanje stoga u pravilu nemaju niti stranke. Prihvaćenje suprotnog tumačenja predstavljalo bi stoga nerazumno ograničenje prava na pristup sudu, kao najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje, a što nije dopustivo.

12. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 22.1.2024. i 9.7.2024. (koje iako su podneseni bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) te 10.12.2024. – 3 x 250 bodova = 750 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 14.11.2023. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 9.9.2024. i 7.4.2025. – 2 x 250 bodova = 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 15.000,00 EUR do 13.11.2023., zatim vrijednosti spora od 21.240,14 EUR do 9.12.2024., a zatim vrijednosti predmeta spora od 24.906,47 EUR, što ukupno čini 1525 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 3.050,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 762,50 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 4.012,50 EUR. Tužitelju kao nepotreban nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 10.1.2025, odnosno niti zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude koji za istoga nije nastao.

14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 28. travnja 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika