Gž-1203/2018-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 23 Gž-1203/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. P. d.o.o. Š.,

…, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku S. L. P. - V., odvjetniku iz P., protiv ovršenika I. W. V. D. E. iz S. R. N., …, 85521 R., radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-6091/17 od 29. svibnja 2018., 3. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja G. P. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-6091/17 od 29. svibnja 2018.

Obrazloženje

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-21797/15 od 27. kolovoza 2018. u dijelu u kojem je određena ovrha, ukidaju se provedene radnje, ukida se platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi i odbacuje se ovršni prijedlog.“

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači. U žalbi u bitnome navodi da sud prvog stupnja nije imao ovlasti donijeti citirano rješenje već da je isti trebao postupiti sukladno odredbama iz članka 282. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – u nastavku: OZ) te donijeti odluke sukladno člancima 57. i 58. OZ budući je u konkretnom slučaju već doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U prilog svom stajalištu ovrhovoditelj u žalbi navodi primjere iz sudske prakse držeći da se isti imaju primijeniti i u ovoj pravnoj stvari.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovrhovoditelj stvarno ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba ovršnog postupka u smislu čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14. - u nastavku: ZPP), u vezi s čl. 279. st. 3. OZ-a, a sve u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ budući nije riječ o pitanju materijalnopravne prirode već pitanje pravilne odnosno pogrešne primjene odredaba ovršnog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Pobijanom odlukom suda prvog stupnja se nisu ostvarile bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točki 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ. Predmet spora jest pitanje da li je prvostupanjski sud trebao postupiti sukladno odredbi čl. 279. st. 1. i 3. u vezi sa odredbom čl. 38. OZ ili, kako to žalitelj u žalbi navodi, sukladno odredbama iz čl. 282. i čl. 57. i 58. OZ odnosno da li je prvostupanjski sud u toj fazi postupka, kad je već bilo doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, bio ovlašten donijeti pobijano rješenje i odbaciti ovršni prijedlog ili je trebao postupiti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Dakle, može li pitanje nadležnosti javnog bilježnika biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjski sud osporenim rješenjem ukinuo u cijelosti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K., te odbacio ovršni prijedlog.

Odredbom čl. 38. OZ određeno je da je mjesna nadležnost određena tim Zakonom isključiva, dok je odredbom čl. 279. st. 1. OZ određeno da je za određivanje ovrhe mjesno nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika.

Prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i to da ovršenik ima domicil u N., kako nedvojbeno proizlazi iz stanja spisa i podataka koji prileže spisu, koja činjenica je u ovom stadiju postupka ključna. Jednako tako sud je pravilno utvrdio da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku čije se sjedište nalazi u Puli, dakle javnom bilježniku koji nije bio nadležan za postupanje po predmetnom prijedlogu za ovrhu, sukladno opisanoj odredbi iz čl. 38. OZ.

Odredbom čl. 279. st. 3. OZ određeno je da će sud, ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. toga članka, prijedlog odbaciti, te da će na isti način sud postupiti ako prijedlog iz stavka 1. toga članka bude podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

Slijedom navedenog, pitanje nadležnosti, nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku, može biti predmet sudskog preispitivanja pa stoga sud prvog stupnja u konkretnoj pravnoj stvari nije povrijedio odredbe ovršnog postupka obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kako je naprijed opisano, da ovršenik ima domicil u N., a da je prijedlog za ovrhu podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku.

Pri čemu se ističe da prema zaključcima zauzetim na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 29. ožujka 2018. proizlazi da pitanje nadležnosti može biti predmet sudskog preispitivanja nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s obzirom na odredbe čl. 279. st. 3. i čl. 281. st. 2. OZ te da javni bilježnik nije nadležan za donošenje rješenja o ovrsi ako ovršenici nemaju prebivalište na području Republike Hrvatske.

Međutim, u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ samo nepostojanju mjesne nenadležnosti javnog bilježnika, već ne postoji niti stvarna nadležnost javnog bilježnika za postupanje i donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Dakle, javni bilježnik je bio apsolutno nenadležan za donošenje opisanog rješenja.

Kako, u konkretnoj pravnoj stvari, ne postoji nadležnost javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu ovršenika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, te obzirom da javni bilježnik nije postupio sukladno važećim zakonskim odredbama, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio budući se radi o nedopuštenom prijedlogu za ovrhu. Dakle, ovršni prijedlog, koji je podnesen suprotno odredbama čl. 21. st. 1. i čl. 279. st. 1. i 2. OZ jest svakako nedopušten prijedlog, zbog čega ga sud prvog stupnja pravilno odbacuje.

Nadalje, odredbom čl. 16. st. 3. ZPP određeno je da kada sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti će se proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak, koja odredba se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ. Obzirom da je prvostupanjski sud, po službenoj dužnosti, bio dužan paziti na apsolutnu nenadležnost domaćeg suda, to je, pravilnom primjenom citiranih odredbi, bio dužan i paziti na nadležnost javnog bilježnika pa je prvostupanjski sud svakako bio dužan i, obzirom na citiranu zakonsku odredbu, donijeti predmetno rješenje.

Osim toga, presudom E. suda u L. od 9. ožujka 2017., donesene povodom zahtjeva za prethodnu odluku, koji zahtjev je uputio Općinski sud u Puli – Pola u predmetu P. d.o.o. protiv S. K. T. poslovni broj Povrv-1620/15 donesena je sljedeća odluka:

1) da članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) treba tumačiti na način da je ovršni postupak pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu, upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem te Uredbe.

2) Uredbu broj 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave, nisu obuhvaćeni pojmom sud u smislu te Uredbe.

To konkretno znači da se Uredba primjenjuje i u ovom postupku jer je ovršni postupak pokrenut nakon njezina stupanja na snagu, a iz čijeg obrazloženja proizlazi da se javni bilježnici ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu Uredbe, jer njom nisu obuhvaćeni, tako da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja, a pri tome ni nadzor suda propisan odredbama OZ ne mijenja značenje tako donesene odluke.

Stoga je zbog apsolutne nenadležnosti, u smislu odredbe čl. 16. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ te čl. 457. ZPP, prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u izreci osporenog rješenja.

Ovrhovoditelj je svoje pravo mogao ostvarivati sukladno odredbi čl. 446. st. 3. ZPP, u postupku izdavanja platnog naloga, budući se pravni interes presumira s obzirom da je ovršenik osoba koja ima domicil u inozemstvu (takav stav zauzeo je i Županijski sud u Puli – Pola poslovni broj GŽ-1348/16-3 od 16. siječnja 2017.)

Slijedom iznesenog, to je valjalo na temelju čl. 380. točke 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 3. prosinca 2018.

Nacrt odluke izradio

Sudac

viši sudski savjetnik

Željko Đerđ

Luka Smoljan