Croatian Supreme Court quashes first-instance verdict due to failure to address self-defense claim in reasoning.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict and remanded the case for retrial due to a fundamental procedural violation. The defendant argued self-defense, but the lower court failed to explicitly analyze this specific defense in its reasoning, creating a contradiction between accepting the claim partially and convicting for excessive force. Consequently, the court ruled that the original judgment could not be properly examined without addressing this omission.
Legislator headnote
AI generatedčl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP; čl. 385. st. 1. ZKP: A second-instance court must quash a first-instance judgment and remand the case if it fails to provide reasons for rejecting a specific defense claim, thereby violating the requirement to address all decisive facts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj I Kž-173/1992-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. M. zbog krivičnog djela iz čl. 36. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 31. siječnja 1992. K-109/92, u sjednici održanoj 14. srpnja 1992. saslušavši zamjenika javnog tužitelja
Hrvatske Pantlik Mladena,
r i j e š i o j e:
I. U povodu žalbe opt. M. M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. M. M. postala je bespredmetna.
O b r a z l o ž e n j e :
Pobijanom presudom opt. M. M. oglašena je krivom da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinila krivično djelo pokušaja ubojstva na mah, te joj je primjenom čl. 52. i 53. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl.
1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ) izrečena uvjetna osuda i po čl. 36. KZH utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te istodobno određeno da se ta kazna neće izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine ne učini novo krivično djelo.
Protiv te presude optuženica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o krivičnoj sankciji, te je predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači izricanjem blaže krivične sankcije.
Na temelju čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republika Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), javni tužitelj Hrvatske je predložio, da se žalba optuženice odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
Žalba je bespredmetna.
Ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 376. st. 1. toč. 1. ZKP u povodu žalbe optuženice, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, utvrdio je postojanje bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju kao drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.
Naime, obrana optuženice, ponovljena i u žalbi, u suštini se svodi na tvrdnju da je postupala u nužnoj obrani. Ranijom presudom prvostepeni sud je takvu obranu djelomično prihvatio, te optuženicu oglasio krivom zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva na mah u prekoračenju nužne obrane.
U ponovljenom postupku optuženica je ponovila svoju raniju obranu (list 116/2 spisa) a suglasno su iskazivali i oštećenik kao svjedok L. M. i svjedok L. I. (list 117 spisa).
U obrazloženju pobijane presude prvostepeni sud reproducira obranu optuženice, koja tvrdi, uz ostalo, da je oštećenik, u jednom trenutku počeo prijetiti prisutnima da će ih sve potući, podigao radio-aparat u namjeri da ga baci na nju, zbog čega se ona uplašila, dohvatila nož i ubola oštećenika.
Iako u jednom dijelu obrazloženja svoje presude prvostepeni sud navodi da "nema razloga ne vjerovati optuženici, jer konačno djelomično to i sam oštećenik priznaje ...", upravo taj dio obrane optuženice kad ova tvrdi da je ubola oštećenika u momentu kad je on podigao radio- aparat u namjeri da ga baci na nju, prvostepeni sud propustio je analizirati i obranu optuženice u tom pravcu ocijeniti, tako da zbog tog propusta obrazloženja pobijane presude ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasno i u znatnoj mjeri proturječni.
Nema, naime, nikakve sumnje da odsutnost razloga iz kojih sud nije prihvatio postojanje nužne obrane predstavlja odsutnost razloga o odlučnim činjenicama, tj. takvim činjenicama koje neposredno utječu na primjenu zakona, napose ako se pravilno interpretira obrana optuženice za koju i sud nalazi da je barem djelomično potvrđena drugim dokazima.
S druge strane, nije jasno kako sud vjeruje optuženici a istovremeno otklanja njezinu obranu i oglašava je krivom, ne navodeći ne samo određene, potpune, uvjerljive i prihvatljive razloge zašto smatra da optuženica nije postupala u nužnoj obrani ili njezinu prekoračenju, već ne navodeći upravo nikakve razloge zašto obranu optuženice nije prihvatio.
Zbog navedenih nedostataka u obrazloženju pobijane presude ostvarena je apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, pa uslijed toga pobijanu presudu zapravo nije moguće ispitati.
Stoga je na temelju čl. 385. st. 1. ZKP trebalo u povodu žalbe optuženice, po službenoj dužnosti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Uslijed te odluke žalba optuženice zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnoj sankciji, postala je bespredmetna.
U ponovljenom postupku prvostepeni sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostepenim rješenjem, te će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, u kojoj će određeno i jasno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, te posebno obrazložiti kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, kao i u svemu ostalom postupiti prema odredbama čl. 357. st. 7. i dr. ZKP.
U Zagrebu, 14. srpnja 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka, v.r.
Zmajević mr Branko, v.r.