Rev-2955/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz V., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-520/13- 2 od 3. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2533/09 od 27. studenoga 2012., u sjednici održanoj 18. travnja 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2955/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2955/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz V., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-520/13- 2 od 3. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2533/09 od 27. studenoga 2012., u sjednici održanoj 18. travnja 2018.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tužena naknadi štetu u iznosu od 3.554.797,20 kn na ime porušene stambene građevine, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2009. pa do isplate. Ujedno je pod toč. I. izreke prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 107.628,00 kn.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj ne navodeći revizijske razloge, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U postupku je utvrđeno:
- da je nekretnina označena kao k.č.br. zem. 8847 iz k.o. V. u vlasništvu tužitelja,
- da je tužitelj na toj zemljišnoj čestici sagradio stambenu građevinu, uključujući septičku jamu i pomoćnu betonsku građevinu (kamin) bez građevinske i lokacijske dozvole,
- da je tužitelj navedene građevine izgradio u razdoblju od 1996. do 1999.,
- da su ti objekti srušeni temeljem zaključka o dozvoli izvršenja od 3. travnja 2003.
Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja,
- da je prije toga rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora Z. od 3. ožujka 2003. tužitelju naloženo uklanjanje navedenih građevina,
- da je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za upravno-pravne poslove od 2. travnja 2003. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. ožujka 2003.,
- da je tužitelj nadležnom upravnom tijelu podnio zahtjev za lokacijsku i građevinsku dozvolu 8. svibnja 2005.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga jer u postupanju tuženice nema protupravnosti, slijedom čega nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog rušenja objekata izgrađenih po tužitelju bez građevinske dozvole.
Tužitelj u reviziji ne navodi izrijekom revizijske razloge, ali se iz navoda revizije može zaključiti da smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz razloga jer da je on prije provedbe samog rušenja spornih objekata zatražio izdavanje lokacijske i građevinske dozvole od nadležnog upravnog tijela, a o njegovom zahtjevu nije uopće riješeno te tužitelj ističe da je tuženica postupila selektivno kod rušenja bespravno izgrađenih objekata te da se radi o nejednakosti građana pred zakonom.
Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što na strani tuženice nema protupravnosti u postupanju prilikom rušenja bespravno izgrađenih objekata tužitelja. To iz razloga jer je tuženica postupala na temelju pravomoćnog rješenja nadležnog ministarstva o uklanjanju bespravno izgrađenih objekata te na temelju zaključka o dozvoli izvršenja o uklanjanju spornih objekata, slijedom čega je tuženica postupala zakonito i u njenom postupanju nema protupravnosti. Stoga nema niti pretpostavki iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) a koji zakon se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da su sporni objekti porušeni u svibnju 2006. Pravilan zaključak o nepostojanju protupravnosti u postupanju tuženice ne dovodi u sumnju niti navod tužitelja u reviziji da je tuženica postupala neselektivno kod rušenja bespravno izgrađenih objekata, a isto tako i činjenica da je tužitelj nadležnom upravnom tijelu podnio zahtjev za lokacijsku i građevinsku dozvolu prije rušenja samih objekata, a nakon što su postala pravomoćna rješenja kojima je naloženo rušenje spornih objekata i donesen zaključak o dozvoli izvršenja.
Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 18. travnja 2018.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.