Revr-52/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 52/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., O., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u D., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-150/13-2 od 25. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1982/11- 19 od 30. listopada 2012., u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću bruto iznos od 140.598,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen (točka II. izreke). Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.258,63 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišć. tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, za rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao u sklopu stražarske službe i dežurstva u razdoblju od 7. svibnja 2007. do 1. listopada 2009.

Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14., čl. 97. i čl. 168. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07, dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08).

Pritom su u odnosu na dežurstvo odnosno stražarsku službu koju je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata, kroz 7 dana, uzeli u obzir da je tužitelju bilo nužno vrijeme od 8 sati za dnevni odmor izražavajući pri tome shvaćanje nije moguće da bi neka osoba radila 24 sata efektivno i to u kontinuitetu od 7 dana bez korištenja nužnog dnevnog odmora.

Tuženica u reviziji postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

"Ima li tužitelj, kao djelatna vojna osoba, za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost takve službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad od 16 sati radnim danom odnosno 24 sata subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću odnosno može li osmosatni dnevni odmor ući u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni, a neplaćeni sati rada?"

Obrazlažući važnost navedenog pitanja ukazuje na odluke ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., Revr-791/07 od 6. veljače 2008. i Revr-466/07 od 5. rujna 2007.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju podudarno je s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., na koju se revidentica poziva, a u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da fizički nije moguće i nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, bez da bi koristio nužan dnevni odmor.

Odluke broj Revr-791/07 od 6. veljače 2008. i Revr-466/07 od 5. rujna 2007. na koje se tuženica također poziva u reviziji nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u predmetu broj Revr-791/07 predmet spora je bila isplata posebnog dodatka i posebne dnevnice pirotehničarima nakon što je Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02) prestala vrijediti Odluka o plaćama i drugim pravima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika od 11. svibnja 1995., a u predmetu broj Revr-466/07 tužitelj je od tuženice potraživao isplatu naknade za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, i to za vrijeme koje je, tužitelj, zaposlen na poslovima policajca na graničnom prijelazu, obavljao rad u smjenama – turnusima.

Slijedom svega navedenog postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 20. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.