Rev-3098/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3098/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. građevinski radovi, transport i trgovina, OIB ..., iz O., koga zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., protiv tuženice Općine M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-483/13-2 od 11. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Povrv-46/11-24 od 25. listopada 2012., u sjednici održanoj 2. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održano je na snazi rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju 400.824,60 kn s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci presude (točka I. izreke). Naloženo je tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 50.342,00 kn (točka II. Izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju, ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. ZPP).

Revidentica bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ističe jer da je prvostupanjski sud u cijelosti održao na snazi rješenje o ovrsi.

Suprotno navodima revidentice rješenje o ovrsi održao je na snazi samo u dijelu u kojem je naložena isplata (ne i u dijelu u kojem je naložena provedba ovrhe).

Revidentica navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da je utvrđenje sudova da je prema ugovoru koji su stranke sklopile naručitelj Ministarstvo ... preuzeo obvezu podmirenja troškova izvođenja radova u omjeru od 70% dok je Općina (tuženica) preuzela obvezu podmirenja troškova radova u omjeru od 30%, proturječno izreci pobijane odluke prema kojoj je tuženica dužna podmiriti cjelokupan iznos za izvođenje nepredviđenih radova.

Suprotno tvrdnji revidentice izreka presude u skladu je s konačnim zaključkom nižestupanjskih sudova o postojanju obveze tuženice da unatoč njenoj djelomičnoj obvezi plaćanja ugovorenih radova, a s obzirom na danu suglasnost, u cijelosti podmiri troškove izvođenja nepredviđenih radova.

Stoga nema proturječnosti na koje ukazuje revidentica.

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP na koju sadržajno upućuje revidentica navodeći da nije saslušan svjedok kojeg je predložila, jer prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih svjedoka izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu od 400.824,60 kn zbog nepredviđenih radova koji su tužitelju nastali uslijed izgradnje glavnog opskrbnog cjevovoda na relaciji M.- Š.-L.-B.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je između Ministarstva ... i općine M., kao naručitelja i tvrtke E. d.o.o. O. kao izvođača radova, 20. studenog 2007. sklopljen Ugovor broj ... (dalje: Ugovor) radi izvođenja radova na izgradnji glavnog opskrbnog cjevovoda na navedenoj relaciji, te je ugovoreno da je tuženica preuzela obvezu podmirenja troškova u omjeru od 30%, a Ministarstvo u omjeru od 70%,

- da je čl. 2. Ugovora ugovorena nepromjenljivost jediničnih cijena navedenih i upisanih u troškovniku te da će se radovi sukladno čl. 1. Ugovora izvoditi prema tehničkoj dokumentaciji i ostalim prilozima koji su sastavni dio Ugovora,

- da je čl. 9. Ugovora određeno da ako se pojavi potreba za izvođenje neugovorenih radova koji bi bili neophodni za dovršetak izgradnje objekta, takvi radovi će se izvoditi samo uz prethodno pisano odobrenje naručitelja,

- da je nakon što su radovi na izgradnji cjevovoda započeli, ustanovljeno da su na predviđenoj trasi već položeni plinovod i optički kablovi HT-a, te da za postavljanje cjevovoda treba promijeniti trasu što uključuje rušenje drvoreda i vađenje panjeva,

- da je Ministarstvo ... odbio dati suglasnost za izvođenje nepredviđenih radova jer je za tehničku dokumentaciju i valjanost iste bila odgovorna tuženica,

- da je tuženica dopisom od 21. siječnja 2008. dala pisanu suglasnost za izvođenje radova koji nisu sadržani u ugovoru, a koji su se odnosili na promjenu trase glavnog opskrbnog vodova, a uključivali su rušenje drvoreda i vađenje panjeva,

- da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da je bilo potrebno izvesti konkretne radove u količini i na način na koji su izvedeni, s tim da cijena izvedenih radova odgovara cijenama radova koji nisu kao troškovi obuhvaćeni ugovorom, a izvedeni su kao nepredviđeni i neophodni te su navedene cijene izvedenih radova realne i u skladu s mjesnim običajima.

Obzirom na navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da sukladno čl. 623. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO) prema kojem za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, a obzirom da je suglasnost za izvođenje nepredviđenih radova dala upravo tuženica, ista je u obvezi podmirit izvedene radove stoga su prihvatili tužbeni zahtjev u cijelosti.

Revidentica pogrešno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 623. st. 1. ZOO jer da tuženica nije dala suglasnost za izvođenje nepredviđenih radova, već da je dala suglasnost za rušenje stabala i vađenje panjeva (kao vlasnica istih), budući iz suglasnosti jasno proizlazi da je ona dana za izvođenje nepredviđenih radova, a kako su to i zaključili nižestupanjski sudovi.

Prema čl. 623. st. 1. ZOO za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja.

Uz utvrđenje da je tuženica dala pisanu suglasnost za izvođenje nepredviđenih radova, navodi revidentice da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 623. st. 1. ZOO su neosnovani, dok preostali revizijski navodi vezani uz osporavanje suglasnosti za izvođenje nepredviđenih radova osporavaju činjenična utvrđenja stoga kao nedopušteni nisu ocjenjivani sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

Revidentica ističe da je vrijednost izvedenih radova utvrđena građevinskim vještačenjem i da bi kamate trebale teći od dana presuđenja, a ne od dospijeća računa kako je određeno pobijanim odlukama.

Međutim provedenim vještačenjem nije utvrđena cijena radova, već je utvrđeno da su predmetni nepredviđeni radovi bili nužni i da je cijena izvedenih radova navedena u predmetnim računima realna i u skladu s mjesnim običajima.

Budući da su cijene izvedenih radova određene kada su troškovi nastali, odnosno u vrijeme izdavanja računa, sudovi su pravilno odredili da kamate teku od dana dospijeća računa.

Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sukladno čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 2. srpnja 2019.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.