Rev-779/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 779/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.Z. iz D.D., koga zastupa Č. mr. T., odvjetnik iz V., protiv tužene Općine Čakovec, koju zastupa javni pravobranitelj V.Č., te Republike Hrvatske koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 21. listopada 1993.g. br. Gž 1120/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 8. srpnja 1993.g. br. P 429/92-75, u sjednici vijeća održanoj dana 29. studena 1994.g.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukida presuda Okružnog suda u Varaždinu od 21. listopada 1993.g. br. Gž 1120/93-2 i presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P 429/92-75 od 8. srpnja 1993.g. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Varaždinu od 21. listopada 1993.g. br. Gž 1120/93-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu br. P 429/92-75 od 8. srpnja 1993.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika Općine Čakovec i Republike Hrvatske, kojim je tužitelj tražio da se tuženike obveže na isplatu kamata na glavnični iznos od 17.000 DEM, za vremenski period od 7. rujna 1982.g. do 19. siječnja 1985.g. u ukupnom iznosu od 3.860 DEM uz zakonsku zateznu kamatu od 20. siječnja 1985.g. do isplate i uz naknadu parničnog troška od 6,570.187 HRD sve u roku od 15 dana.

Istom presudom tužitelju je naloženo da naknadi tuženici Općini Čakovec parnični trošak u iznosu od 3,192.000 HRD u roku 15 dana.

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude pravovremeno je izjavio reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se revizija uvaži i prvenstveno preinači nižestupanjske presude, te udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti uz obvezu naknadu troškova postupka, ili da se presude ukinu i predmet vrati nižestupanjskim sudovima na ponovnu odluku uz još detaljnije upute.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji.

Revizija tužitelja je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj jer sudovi nižeg stupnja nisu postupili u skladu s ranijim ukidnim rješenjima ovog revizijskog suda u kojima je određeno da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku treba izvršiti uvid u prekršajni spis i utvrditi zašto su tužitelju devize oduzete i zašto su mu u tijeku ovog postupka vraćene, te da se na osnovi utvrđenja ovih odlučnih činjenica ocijeni pripada li tužitelju pravo na kamate i po kojem pravnom osnovu.

Nakon ukidnog rješenja od 10. prosinca 1991.g. sud prvog stupnja krenuo je pogrešnim putem i utvrđivao je su li sporne devize u času oduzimanja bile vlasništvo tužitelja, a nije utvrdio odlučne činjenice na koje je ukazano ranijim ukidnim rješenjem.

Naime, među strankama je nesporna činjenica da je 17.000 DEM tužitelju bilo oduzeto u prekršajnom postupku koji nije vođen protiv njega a njegov novac se nalazio kod njegove sestre kod koje je izvršena premetačina. Nesporno je nadalje da je taj novac tužitelju vraćen na njegovu štednu knjižicu temeljem rješenja Saveznog deviznog inspektorata B. Odjelu Z., br. … od 25.I.1984.g. (list spisa 88 do 90), te da je time riješeno pitanje vlasništva tih deviza i da su mu upravo stoga i vraćene na njegovu štednu knjižicu. Nakon donošenja tog rješenja nije više bilo potrebe da se ispituje čije su devize prilikom premetačine oduzete, već je trebalo u ponovljenom postupku samo raspraviti ima li tužitelj pravo na kamate odnosno naknadu štete u visini kamata za vrijeme dok se tih 17.000 DEM nije nalazilo u njegovom posjedu, a krivnjom organa koji su mu te devize bez pravnog osnova oduzeli.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer drugostupanjski sud navodi da nije jasno naznačeno po kojem osnovu tužitelj traži isplatu iznosa od 17.000 DEM, a tužitelj uopće ne traži isplatu tog iznosa već traži kamate na taj iznos koji mu je u tijeku ovog postupka vraćen. Nižestupanjski sudovi pogrešno zaključuju da iz iskaza svjedoka Č.A. proizlazi da se 17.000 DEM nisu bili vlasništvo tužiteljevog prednika G.V..

Naprotiv, iz iskaza svjedoka Č.A. ne može se izvesti takav zaključak jer taj je svjedok samo rekao da mu je G.V. rekao da je novac primio i da su računi podmireni. Ako je po ovlaštenju G.V. taj novac primila njegova sestra R.K. onda je također G.V. mogao reći da je novac primio time što mu je novac primila njegova sestra.

Neosnovano je stajalište pobijane presude da tuženi nisu odgovorni za rad djelatnika OSUP Č. zato što su ti djelatnici proslijedili Saveznom deviznom inspektoratu oduzeti novac koji je dalje prekršajno postupao. Međutim, sudovi gube iz vida da protiv prednika tužitelja G.V. nije bio vođen nikakav prekršajni postupak, da su djelatnici OSUP Č. bili upozoreni da 17.000 DEM nisu vlasništvo osoba protiv kojih je bio vođen postupak pod sumnjom da su nezakonito raspolagali devizama, da je u tom prekršajnom postupku, kako je već ranije navedeno, donijeto rješenje da se 17.000 DEM vrate G.V. jer je utvrđeno da je to njegovo vlasništvo i da su te devize pribavljene na legalan način zaradom u inozemstvu.

Iz navedenog razloga za štetu koju tužitelj trpi zbog nezakonitog zadržavanja deviza odgovaraju tuženi kao pravni sljednici bivšeg OSUP Č..

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudova nižeg stupnja valjalo je ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, time da u ponovljenom postupku utvrdi visinu štete koju je tužitelj odnosno njegov pravni prednik pretrpio time što su devize u iznosu od 17.000 DEM kroz sporno razdoblje bile oduzete bez pravnog osnova.

Dakle, ostvareni su revizijski razlozi na koje ukazuje revident pa je temeljem čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Zagrebu, 29. studeni 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.