Rev-773/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 773/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz T. R. B. i H., zastupane po D. O., odvjetniku u D., protiv tuženice Županije dubrovačko-neretvanske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 2. travnja 2004. godine, broj Gž 335/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 8. listopada 2001. godine, broj P 1282/99, u sjednici održanoj dana 24. svibnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 2. travnja 2004. godine, broj Gž 335/02 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 8. listopada 2001. godine, broj P 1282/99, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijana je kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici 340.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, a tužiteljica je obvezana naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 11.425,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje, ili da presuda bude preinačena.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti prema nenoveliranim odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), koje se u konkretnom slučaju primjenjuju, o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tužiteljica ostvaruje naknadu štete nastalu rušenjem njezine obiteljske kuće u Slanom, koja je srušena 1996. godine, na temelju odluke Županijskog Kriznog stožera osnovanog za potresom stradalo područje Stona i Dubrovačkog primorja.

Osporavajući osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tuženica je istakla prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da Krizni stožer koji je donio odluku o rušenju tužiteljičine kuće nije bio njezino tijelo, jer da je stožer osnovala Vlada Republike Hrvatske.

Taj prigovor sudovi su prihvatili uz obrazloženje da je Krizni stožer imenovan na temelju usmenog naloga Vlade Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Vlade Republike Hrvatske, a da je to utvrđeno na temelju iskaza svjedoka L. Š., predsjednika Kriznog stožera, J. B., tadašnjeg župana, te M. K. i N. D., „a imajući u vidu informaciju u uvodnom dijelu akta o imenovanju Kriznog stožera („temeljem ovlaštenja predsjednika Vlade Republike Hrvatske…“), te navoda u izvještaju tog tijela, kao i u ovom kraju općepoznate činjenice da je neposredno nakon potresa tadašnji predsjednik Vlade Z. M. posjetio potresom zahvaćeno područje, te da je u privremenom i trajnom saniranju teških posljedica potresa bila angažirana vojska i policija kao i sredstva države“.

Zaključivanje sudova da je navedeno tijelo osnovala Vlada Republike Hrvatske i da stoga nije riječ o tijelu tuženice ne može se prihvatiti.

Naime, sukladno odredbi čl. 3. u odnosno vrijeme važećeg Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/90, 8/91, 14/91, 53A/91, 9/92, 55/92 i 29/94), Vlada u ostvarivanju svojim Ustavom i zakonom utvrđenih ovlasti donosi naredbe odluke rješenja i zaključke, pa akt Vlade ne može predstavljati neka usmena odluka njezinog predsjednika.

Osim toga, prema odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti od elementarnih nepogoda ("Narodne novine", broj 14/78, 31/80, 53/84 i 41/96) zaštitom od elementarnih nepogoda rukovodili su stožeri civilne zaštite koji su osnovani u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. toga Zakona.

Budući da je tuženica imala osnovan stožer civilne zaštite koji je bio ovlašten osnovati odnosni Krizni stožer kao svoje radno tijelo, nije jasno zbog čega bi Krizni stožer za područje županije osnovala Vlada Republike Hrvatske.

Da Krizni stožer nije osnovan na temelju Vladine odluke proizlazi iz dopisa Vlade Republike Hrvatske u kojem se to izrijekom navodi.

Nadalje, da Krizni stožer nije bio državno tijelo proizlazi i iz samog njegovog naziva, te iz zaključka skupštine Županije Dubrovačko-neretvanske kojim se prihvaća izvješće o djelovanju Kriznog stožera (list 26. spisa), jer tijela Vlade Republike Hrvatske ne podnose izvješće o svom radu županijskim skupštinama.

Slijedom navedenog proizlazi da izvedeni dokazi ne opravdavaju utvrđenje sudova da je odnosni Krizni stožer osnovala Vlada Republike Hrvatske, pa je stoga u odnosu na tu odlučnu činjenicu ostvarena u reviziji istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Radi toga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 24. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v.r.