FPž-1339/2012-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: FPž-1339/12.

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Nediljka Bobana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ilije Jurčevića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika J.P.M., zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09., 94/09., 22/12. i 136/12.) i članka 38. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10. i 22/12.), odlučujući o žalbi okrivljenika, kojeg brani mr. sc. R.M., odvjetnik iz R., podnijetoj protiv rješenja o prekršaju Odjela za prekršajni postupak, P. u. R., P.u., M.f. RH od 18. srpnja 2012. godine, klasa: UP/I-740- 04/11-02/81, ur. broj: 513-07-08/12-10, na sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika J.P.M. i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

II. Ako okrivljenik J.P.M. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od petnaest dana od primitka ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak (dalje: prvostupanjsko tijelo) okrivljenik J.P.M. proglašen je krivim i izrečena mu je ukupna novčana kazna u iznosu od 18.000,00 kn (osamnaest tisuća kuna), zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pobliže opisanog pod točkom I. izreke tog rješenja i triju prekršaja iz članka 38. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dobit, pobliže opisanih pod točkama II., III. i IV. izreke tog rješenja.

Za pojedine je prekršaje okrivljeniku utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna), 7.000,00 kn (sedam tisuća kuna), 7.000,00 kn (sedam tisuća kuna) i 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna).

Ujedno, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kn (četiristo kuna).

Na temelju članka 190. stavka 2. i članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, obustavljen je prekršajni postupak protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. točke 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 38. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dobit, glede činjeničnih opisa pobliže opisanih pod točkom V. izreke prvostupanjskog rješenja.

Protiv okrivljujućeg dijela tog rješenja okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnim sankcijama. Uz žalbu nije dostavljena dokumentacija.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjsko tijelo nije počinilo povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13. i 157/13.), kao ni povrede koje se ističe u žalbi i da je okrivljeniku utvrdilo odgovarajuće novčane kazne.

Glede tvrdnje okrivljenika da je D.P., koja radi u knjigovodstvenom servisu izvršila radnju koja ima obilježja prekršaja, ističe se kako je kaznenim odredbama prema kojima je okrivljenik sankcioniran propisano kažnjavanje poreznog obveznika PDV-a odnosno poreznog obveznika poreza na dobit, a u ovom predmetu nema dvojbe da je okrivljenik kao vlasnik obrta u sporno vrijeme bio obveznik spomenutih poreza. Slijedom navedenog, okrivljenik time što je s knjigovodstvenim servisom sklopio ugovor o knjigovodstvenim uslugama nije isključio svoju odgovornost u slučaju neobračunavanja PDV-a i neutvrđivanja porezne obveze u skladu s odredbama Zakona o porezu na dobit, budući da se takvim ugovorom nije moglo odrediti okrivljenika u prekršajnom postupku protivno propisima o prekršaju.

Okrivljenik ima pravo tijekom prvostupanjskog postupka, uz ostalo, predlagati izvođenje dokaza, ali prvostupanjsko tijelo nije dužno prihvatiti svaki prijedlog stranke. Prema članku 88. Prekršajnog zakona propisana je dužnost utvrđivanja svih važnih činjenica, kako onih koje terete okrivljenika, tako i onih koje mu idu u korist. Prvostupanjsko je tijelo smatralo kako ispitivanje D.P. nema utjecaja na odluku o prekršaju. S navedenim je zaključkom suglasan i ovaj sud, budući da iz činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku ne proizlazi kako predložena svjedokinja ima važna saznanja za rješavanje ove pravne stvari. Okrivljenik ni u žalbi nije naveo dovoljno uvjerljive razloge zbog kojih je potrebno ispitivanje te svjedokinje, već u biti ponavlja subjektivni navod da je za prekršaje odgovorna osoba koja obavlja knjigovodstvene poslove.

Pravilno okrivljenik u žalbi primjećuje da optužni prijedlog i prekršajni nalog ne mogu biti dokazi. Ovo stoga jer je optužni prijedlog akt na temelju kojeg se pokreće prekršajni postupak i o čijem je sadržaju prvostupanjsko tijelo dužno donijeti odluku, dok je prekršajni nalog u konkretnom slučaju ranija odluka o prekršaju koja je stavljena izvan snage. Ovaj sud smatra da se u biti radi o nevještoj konstataciji u obrazloženju prvostupanjske odluke koja nije utjecala na odluku o prekršaju sukladno članku 195. stavku 2. Prekršajnog zakona.

S druge strane, okrivljenik pogrešno smatra da zapisnik o inspekcijskom nadzoru ne može predstavljati dokaz o nečijoj krivnji jer nije upravni akt i citira načela iz upravnog postupka. U vezi s navedenim, ovaj sud u prvom redu ponavlja kako se u ovom predmetu radi o prekršajnom postupku protiv okrivljenika pa se okrivljenik nepotrebno poziva na načela iz upravnog postupka, iako je doduše prekršajnom postupku prethodio upravni postupak i iako su ta načela djelomično podudarna s načelima prekršajnog postupka. Prekršajnim zakonom nije propisano kojim se dokazima dokazuje pojedina činjenica u redovnom prekršajnom postupku.

U konkretnom je slučaju kod okrivljenika obavljen porezni nadzor PDV-a i poreza na dobit. Porezni nadzor obavili su viši inspektori i u nalazu zapisnika navedeno je kako je izvršen uvid u prijave PDV-a za svibanj i lipanj 2008. te je utvrđeno da je porezni obveznik tri računa i obvezu PDV-a iskazao u prijavi za lipanj 2008., umjesto u prijavi za svibanj 2008. Glede poreza na dobit, u zapisniku je detaljno navedeno na temelju čega je utvrđen porezni gubitak za prijenos za 2007. i 2008., koji za svaku spomenutu godinu iznosi 66.322,52 kn manje od iznosa koji je porezni obveznik iskazao, kao i na temelju čega je utvrđena razlika poreznog gubitka za prijenos za 2009. u iznosu od 19.750,20 kn.

Navedeni zapisnik sadrži i pouku o pravnom lijeku, a ovaj sud ponavlja da okrivljenik nije podnio prigovor na taj zapisnik. Spisu predmeta priloženo je i stanje računa poreznog obveznika na dan 3. srpnja 2007. iz kojeg su razvidna njegova dugovanja i potraživanja. Spomenuti dokazi izvedeni su na glavnoj raspravi, a okrivljenik nije imao primjedbi na te dokaze. Štoviše, okrivljenik je naveo kako je za prvi prekršaj odgovoran i da nema saznanja glede preostalih prekršaja. Prema mišljenju ovog suda radi se o itekako relevantnim dokazima i upravo su u poreznim prekršajima zapisnici o provedenom nadzoru, koje sastavljaju ovlašteni inspektori, kao i dokumentacija koju porezna uprava već posjeduje u elektroničkom obliku najčešći dokazi na temelju kojih se utvrđuje krivnja okrivljenika.

Vjerodostojnost te dokumentacije okrivljenik može tijekom postupka dovoditi u pitanje, ali na argumentirani način, a ne općenitim negiranjem kao dokaza zapisnika o obavljenom nadzoru i podataka iz informacijskog sustava koji su pročitani na glavnoj raspravi.

Okrivljenikov navod da zaključivanje prividnog ugovora ne može biti otegotna okolnost ovaj sud smatra ne smatra relevantnim, budući da navedena okolnost nije ni konstatirana prilikom odlučivanja o prekršajnim sankcijama. Iako okrivljenik osnovano ističe da je pogrešno uzeto u obzir ranije kažnjavanje, okrivljenik pogrešno napominje kako mu je samo ta okolnost cijenjena kao otegotna. Naime, uz olakotnu okolnost, tj. činjenicu da okrivljenik nema poreznih dugovanja, okrivljeniku je uzeto u obzir trajanje protupravnog stanja, kao i visina neobračunatog PDV-a i razlike iznosa u prikazu gubitka za prijenos glede poreza na dobit, a ovaj sud primjećuje da su te razlike znatno veće u odnosu na prekršaje pobliže opisane pod točkama II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja. Okrivljeniku je zbog prekršaja iz Zakona o porezu na dodanu vrijednost odmjerena novčana kazna u posebnom minimumu, dok su mu glede triju prekršaja iz Zakona o porezu na dobit odmjerene novčane kazne unutar raspona propisanog predmetnom kaznenom odredbom. Kako okrivljenik navode glede odluke o novčanim kaznama nije potkrijepio relevantnom dokumentacijom, neovisno o tome što je prvostupanjsko tijelo pogrešno uzelo u obzir ranije kažnjavanje, ovaj sud smatra da su novčane kazne sukladne preostalim utvrđenim okolnostima glede svakog prekršaja. Slijedom navedenog, utvrđenim novčanim kaznama postići će se to da će okrivljenik, ali i svi ostali, shvatiti ozbiljnost počinjenih djela i ubuduće se kloniti činjenja, u prvom redu poreznih, prekršaja.

Budući da je nakon donošenja prvostupanjskog rješenja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 39/13.), smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od petnaest dana od primitka ove presude, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka također je utemeljena na zakonu i u prvostupanjskom rješenju valjano obrazložena.

S obzirom na navedeno, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U dijelu koji se ne pobija žalbom, u odnosu na obustavu prekršajnog postupka, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 12. veljače 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ilija Jurčević, v. r.

Sanja Gospočić, v. r.

Presuda se dostavlja Područnom uredu Rijeka, Porezne uprave, Ministarstva financija RH u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice

Edita Vrkljan