I Kžzp-3/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kžzp 3/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji toga suda Meliti Božičević-Grbić uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja V. P. iz M., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2009. broj Pzp-14/09 zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, 29. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja V. P. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2009. broj Pzp-14/09.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u prekršajnom postupku pravne osobe“ F. P.“ d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi V. P., zbog prekršaja iz čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji je podnesen na temelju čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – u nastavku: ZS).

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je putem punomoćnika M. L., odvjetnika iz Z., pravovremeno podnio žalbu. U žalbi ne navodi iz kojih razloga istu podnosi a sukladno odredbi čl. 350. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u nastavku: ZPP) već navodi da se žali zbog svih žalbenih razloga smatrajući pobijano rješenje u cijelosti neosnovanim, te „predlaže drugostupanjskom tijelu preinačiti pobijano rješenje i usvojiti zahtjev podnositelja kao i odrediti naknadu podnositelju od barem 2.000,00 kn koliko je i uobičajeno za prekršajne postupke“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je sud prvog stupnja ispravno i osnovano zaključio o neosnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

I Kžzp 3/10-3

Navedeni prekršajni postupak pokrenut je prema podacima u spisu predmeta dana 2. svibnja 2007. kada je predlagatelj, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podnio Prekršajnom sudu u Rijeci zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv okrivljene pravne osobe F. P. d.o.o. R. i odgovorne osobe u pravnoj osobi V. P. (ovdje predlagatelja) zbog prekršaja iz čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Odlučujući o zahtjevu, Prekršajni sud u Rijeci je 29. svibnja 2007. izdao prekršajni nalog kojim su okrivljenici proglašeni krivima te je okrivljenoj pravnoj osobi F. P. d.o.o. R. izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kn, a odgovornoj osobi u pravnoj osobi V. P. (ovdje predlagatelju) izrečena novčana kazna od 1.000,00 kn. Protiv prekršajnog naloga broj G-1055/07 od 29. svibnja 2007. okrivljenici su putem branitelja M. L. podnijeli prigovor Prekršajnom sudu u Rijeci 11. lipnja 2007. Dana 4. veljače 2009. održana je glavna rasprava, proveden dokazni postupak i izdano rješenje o prekršaju broj G-1341/07 od 5. veljače 2009. Navedenim rješenjem okrivljena pravna osoba F. P. d.o.o. i odgovorna osoba u pravnoj osobi, predlagatelj, proglašeni su krivima zbog počinjenja prekršaja iz čl. 135. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te je prema istima primijenjena mjera upozorenja – opomena i naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka. Rješenje je dostavljeno strankama te uručeno predlagatelju 16. veljače 2009. i podnositelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka 5. ožujka 2009. Iz stanja spisa proizlazi da okrivljenici nisu izjavili u zakonskom roku žalbu na rješenje o prekršaju već je 19. veljače 2009. predlagatelj podmirio troškove prekršajnog postupka.

Proizlazi, dakle, iz stanja spisa da prvostupanjsko rješenje doista nije dostavljeno branitelju okrivljenika, a kako on to s pravom ukazuje u žalbi. Međutim, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka 2. svibnja 2007. do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja postupak je trajao ukupno 2 godine 7 mjeseci i 13 dana, a u kojem razdoblju je dovršen prekršajni postupak donošenjem prvostupanjskog rješenja na koje predlagatelj nije osobno izjavio žalbu već je platio troškove postupka. Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da okolnost što rješenje nije uručeno branitelju do odlučivanja o zahtjevu predlagatelja, u konkretnom slučaju ne utječe na ocjenu osnovanosti predlagateljeva zahtjeva.

Imajući na umu ukupnu duljinu pravno relevantnog razdoblja utvrđenu po sudu prvog stupnja u trajanju od 2 godine 7 mjeseci i 13 dana a koje razdoblje je i prema ocjeni ovog suda kao suda drugog stupnja relevantno za ocjenu osnovanosti predlagateljeva zahtjeva, činjenicu da je u postupku odlučeno o meritumu, dakle o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo protiv odgovorne pravne osobe F. P. d.o.o. i odgovorne osobe u pravnoj osobi (ovdje predlagatelja) kao i važnost za predlagatelja da se u što kraćem roku odluči o optužbi za kažnjivo djelo za koje ga se tereti, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da unatoč postojanju zastoja u radu suda nakon izdavanja prekršajnog naloga (razdoblje neaktivnosti suda u trajanju od 1 godine 8 mjeseci i 6 dana u kojem nije održana glavna rasprava), u predmetnom prekršajnom postupku predlagateljevo pravo na suđenje u razumnom roku nije povrijeđeno i unatoč činjenici što prvostupanjska odluka nije dostavljena branitelju okrivljenika. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje uredno dostavljeno predlagatelju te da on u zakonskom roku nije izjavio žalbu već je naprotiv platio troškove postupka čime je evidentno izrazio suglasnost sa odlukom prvostupanjskog suda pa stoga okolnost što ista odluka nije dostavljena i branitelju okrivljenika nije od utjecaja na povredu njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

I Kžzp 3/10-3

Budući da žalbom predlagatelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja te kako sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 – ispravak – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 11. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje na temelju odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) žalbu predlagatelja trebalo obiti i riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 29. ožujka 2010.

Zapisničar:

Sudac:

Sanda Janković, v.r.

Melita Božićević-Grbić, v.r.