Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the legal issue lacks uniform application significance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible under Article 382(2) of the Civil Procedure Act. The defendant argued that the classification of duty shifts as overtime work required uniform judicial interpretation, but the court found the lower courts' application of general labor laws consistent with its own prior rulings. Consequently, the court determined the legal question did not meet the threshold for a uniform application review.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382(2) of the Civil Procedure Act; Article 382(3) of the Civil Procedure Act: An appeal under Article 382(2) is inadmissible if the contested judgment is based on a legal understanding identical to that of the Supreme Court in other cases, rendering the issue unimportant for ensuring uniform application of law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 312/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz M., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-3750/13-2 od 23. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-672/11-20 od 7. ožujka 2013., u sjednici održanoj 20. prosinca 2016.
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 45.420,46 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu bruto iznosa od 23.608,82 kn s pripadajućom zateznom kamatom je odbijen (točka II. izreke). Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.485,73 kn (točka III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu (točki I. izreke) te u odluci o troškovima postupka (točki III. izreke).
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u kojoj predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
Tuženica u reviziji, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi pitanje:
„Smatraju li se poslovi dežurstva i straže koje je tužitelj kao djelatna vojna osoba odradio nakon 31. srpnja 2007., kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 76/07) suprotno izmijenjenom čl. 97. st. 1. i 7. Zakona o službi u oružnim snagama kao posebnom propisu, poslovima duljim od punog radnog vremena (prekovremenim radom) za koje bi tužitelj kao djelatna vojna osoba sukladno čl. 39. st. 1. al. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 92/04, 141/04 i 150/04) u vezi sa čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, imao pravo na uvećanje osnovne plaće za svaki sat takvog rada od 50 %?“
Obrazlažući važnost navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se odluku revizijskog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao u sklopu dežurstva, terenskog rada i straže u razdoblju od 1. ožujka 2008. do 1. listopada 2009.
Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu, utvrđujući da je tužitelj kroz utuženo razdoblje ostvario prekovremene sate rada te da je na ime takvog rada koristio slobodne dane, ali ne za ukupno ostvarene prekovremene sate, a tuženica nije dokazala tvrdnju o preraspodjeli radnog vremena.
Tužitelju je tako prema presudi suda prvog stupnja, koju je potvrdio sud drugog stupnja, dosuđen iznos od 45.420,46 kn, jer su sudovi smatrali da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad osnovom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima te općih propisa o radu koji su u supsidijarnoj primjeni na osnovi odredbe iz čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07) za odnose koji nisu regulirani tim Zakonom. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13 i 38/13) te čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“, broj 92/04) odnosno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08).
Sudovi su zaključili da tužitelju i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 76/07) koji je u čl. 40. propisao da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo da će se urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07), pripada pravo na uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada temeljem općih propisa i propisa o državnim službenicima i namještenicima (Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike) budući da nisu doneseni nikakvi provedbeni propisi koji bi se primjenjivali u utuženom razdoblju.
Revizijski sud je odlučujući u pojedinim predmetima (Revr-112/14, Revr-811/13, Revr-1019/16 i dr.) zauzeo pravno shvaćanje da se u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 76/07) kada sukladno čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nije postojao provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe, supsidijarno na osnovi odredbe čl. 14. ZSOSRH/07 primjenjuju opći propisi o radu, propisi o državnim službenicima i namještenicima te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.
Budući da je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
S obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, reviziju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 20. prosinca 2016.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v. r.