Kžm-32/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 32/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. Đ. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi mlt. Đ. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 26. studenog 2009. godine, br. Km-6/09, u sjednici održanoj 4. veljače 2010. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, J. D.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbe mlt. Đ. V., a po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja, na način da se prema mlt. Đ. V. na temelju čl. 85. st. 2. Zakona o sudovima za mladež u svezi čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku te u svezi čl. 28. Kaznenog zakona

obustavlja kazneni postupak

za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona.

II. Uslijed odluke pod toč. I., kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbe mlt. Đ. V. zbog odluke o kaznenim sankcijama prema mlt. Đ. V., a zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ temeljem čl. 11. Zakona o sudovima za mladež izriče se

ODGOJNA MJERA POJAČANE BRIGE I NADZORA

koja mjera može trajati najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje dvije godine o čemu će sud naknadno odlučiti

kao i posebne obveze iz čl. 9. st. 1. i 2. toč. 9. Zakona o sudovima za mladež – da se uz suglasnost majke podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti, koja posebna obveza može trajati najdulje jednu godinu, uz upozorenje u smislu čl. 10. Zakona o sudovima za mladež da će se mlt. Đ. V. zbog skrivljenog neispunjavanja obveze uputiti u Centar za odgoj na neprekidni boravak.

III. U ostalom dijelu žalba mlt. Đ. V. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda i rješenje suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru od 26. studenog 2009. god. br. Km-6/09, proglašen je krivim mlt. Đ. V. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te se na temelju čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež – pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora, te će se mlt. Đ. V. naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo. Po čl. 11. Zakona o sudovima za mladež mlt. Đ. V. izrečena je – odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja mjera može trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine o čemu će sud naknadno odlučiti.

Temeljem čl. 9. st. 1. i 2. toč. 9. Zakona o sudovima za mladež naložena je posebna obveza mlt. Đ. V., da se uz suglasnost majke podvrgne stručnom medicinskom postupku ili postupku od odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti koja mjera može trajati najdulje jednu godinu, uz upozorenje po čl. 10. Zakona o sudovima za mladež da će se mlt. Đ. V. zbog skrivljenog neispunjavanja obveze uputiti u Centar za odgoj na neprekidni boravak. Istom presudom i rješenjem prema mlt. M. T. temeljem čl. 11. Zakona o sudovima za mladež izrečena je mjera pojačane brige i nadzora za produljeno kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ, te naložena posebna obveza iz čl. 9. st. 1 i 2. toč. 9. Zakona o sudovima za mladež.

Temeljem čl. 30. Zakona o sudovima za mladež te na temelju čl. 173. st. 7. KZ izriče se sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ prema maloljetniku Đ. V., te se oduzimaju tri stabljike konoplje tipa opojne droge marihuana oduzete prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta .

Temeljem čl. 86. Zakona o sudovima za mladež mlt. Đ. V. i mlt. M. T. se oslobađaju obveze naknade paušalnih i stvarnih troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se mlt. Đ. V. po svom branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa dostavilo je pismeno mišljenje od 21. siječnja 2010. godine br. KŽ-DO-83/10, u kojem je predložilo da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovane.

Žalba maloljetnika je djelomično osnovana i to u odnosu na odluku o kaznenim sankcijama, dok u ostalom dijelu žalba nije osnovana.

Žalbom maloljetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobija se prvostupanjska presuda da ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP međutim u sadržaju žalbe se posebno ne obrazlaže taj žalbeni navod, nego se upire na činjenicu da je prvostupanjski sud propustio na glavnoj raspravi neposredni ispitati predstavnika Centra za socijalnu skrb Z., zbog čega se smatra da je sud prvog stupnja nepravilno primijenio odredbe ZKP odnosno na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane odnosno počinio bitnu povredu iz čl. 367. st. 3. ZKP, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, jer je u pismenom izvješću Centar za socijalnu skrb predložio da se mlt. Đ. V. izrekne odgojna mjera, a ne kazna maloljetničkog zatvora odnosno pridržaj iste kazne, zbog čega se u nastavku žalbenih navoda upire i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Razmatrajući navedenu žalbenu osnovu, ovaj sud kao sud drugog stupnja smatra da sud prvog stupnja nije počinio označene bitne povrede, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji sud dani na temelju provedenog dokaznog postupka uvjerljivo i s sveobuhvatnom analizom, dok se za bitne povrede iz čl. 367. st. 3. ZKP kako to navodi žalba može se reći da je u potpunosti promašena, jer sud nije ni na koji način obvezan primjenom bilo kakve procesne odredbe ZKP neposredno ispitivati predstavnika Centra za socijalnu skrb čiji izvještaj je već dostavljen sudu, niti bi se time na glavnoj raspravi povrijedilo pravo obrane koje bi utjecalo ili moglo utjecati na presudu. U konkretnom slučaju izvješće Centra za socijalnu skrb, sa pratećom dokumentacijom sadrže iscrpne podatke koji su sudu potrebni da u smislu čl. 24. st. 3. Zakona o sudovima za mladež donese odluku, a sam prijedlog Centra nema obvezujući značaj kod donošenja odluke suda o primjeni maloljetničkih sankcija, već je to isključivo procjena suda.

Međutim, u povodu žalbe maloljetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra oportunim da prema mlt. Đ. V. treba obustaviti kazneni postupak u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, jer je mišljenje ovog suda da se radi o beznačajnom kaznenom djelu iz čl. 28. KZ s obzirom na način postupanja počinitelja njegove mladenačke nepromišljenosti, male kriminalne količine, odsustva posljedice za zaštićeno dobro zdravlje ljudi, jer su inkriminirane tri stabljike konoplje tipa marihuana pronađene i uništene prije uporabe što sve ukazuje da se radi o djelu koje je beznačajno i kao takovo ne zahtjeva osudu društva kroz izricanje kazne počinitelju.

Stoga je u svezi s navedenim, iako su ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela, u ovom konkretnom slučaju je odlučeno da nema kaznenog djela u smislu navoda čl. 28. KZ, pa je pobijanu presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i protiv maloljetnika primjenom odredbi čl. 85. st. 2. Zakona o sudovima za mladež u svezi čl. 354. toč. 1. ZKP obustaviti kazneni postupak za djelo iz čl. 173. st. 2. KZ.

S obzirom da je žalba maloljetnika podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo je temeljem čl. 382. ZKP razmotriti i izrečenu mjeru mlt. Đ. V. pojačane brige i nadzora, pa po ocjeni ovog suda kao suda drugog stupnja valja istaknuti da je ista mjera čina produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ, kao potrebita i svrsishodna zbog u

i naložene posebne obveze, s obzirom na bremenite obiteljske prilike koje su naznačene u izvješću Centra za socijalnu skrb, a kroz koju mjeru i posebne obveze bi se nadziralo njegovo obrazovanje, jačala njegova cjelokupna ličnost, liječilo od ovisnosti te ga odvratilo od nezakonitog ponašanja.

Slijedom svega iznesenog, valjalo je, a kako i samim ispitivanjem nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, odlučiti na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 4. veljače 2010. godine

Predsjednica vijeća:

Zapisničar:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r. Vojimir Katić, v.r.