I Kž-964/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 964/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, mr. sc. Branka Zmajevića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 20. srpnja 2007., br. K- 85/07, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nade Kolak Parfenjuk, u sjednici održanoj dana 31. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na II. opt. J. K., u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti, iz čl. 76. st. 1. KZ, time da na temelju čl. 75. st. 3. KZ, obvezno liječenje od ovisnosti može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, a u svakom slučaju do prestanka roka provjeravanja od 2 (dvije) godine iz primijenjene uvjetne osude.

II. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optužene M. M. i J. K. zbog počinjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, i to opt. M. M. iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01, nastavno: KZ), u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 71/06, nastavno: ZIDKZ), a opt. J. K. iz čl. 173. st. 1. KZ, sve na način pobliže opisan u izreci presude prvostupanjskog suda i na temelju čl. 173. st. 2. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, opt. M. M. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a primjenom čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ, prema opt. J. K. primijenio uvjetnu osudu, tako da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet)

I Kž 964/07-5

mjeseci neće izvršiti ako u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako izvrši obveze u pogledu izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ, opt. M. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme pritvora od 14. ožujka 2007., pa nadalje, a opt. J. K. će se u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 13. do 15. ožujka 2007.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ od opt. M. M. oduzeta je protupravna imovinska korist pribavljena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 600,00 kn, koji će se uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ, opt. M. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, pod uvjetima iz čl. 75. KZ.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ i opt. J. K. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Na temelju čl. 173. st. 7., u vezi čl. 80. KZ, optuženicima je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, tako da je opt. M. M. oduzeta kutija za šibice sa 0,02 g marihuane i kartonska kutija s tragovima marihuane, a opt. J. K. oduzeto je 134,35 g marihuane, koji će se predmeti uništiti po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP) optuženici su obvezni na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, svaki, dok su primjenom čl. 122. st. 4. ZKP, oslobođeni obveze naknade preostalih troškova kaznenog postupka, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. M. čnog stanja u odnosu na opt. J. K., s prijedlogom da se i zbog pogrešno utvrđenog činjeni

pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni i opt. M. M. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, odnosno ukine u odnosu na opt. J. K. i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. J. K. putem braniteljice T. V., odvjetnice iz Z., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem ističe kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da on nije počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u odnosu na njega potvrdi.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se prihvate žalbeni prijedlozi državnog odvjetnika i pobijana presuda preinači izricanjem strože kazne opt. M. M., a ukine u odnosu na opt. J. K. i u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

I Kž 964/07-5

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Državni odvjetnik u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opt. J. K. ustraje u tvrdnji iz optužnice (izmjena na glavnoj raspravi, list 194/2 spisa) da se u radnjama koje je poduzeo opt. J. K. stječu svi bitni elementi kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, jer je kupljena opojna droga bila namijenjena i za daljnju prodaju, koji zaključak opravdava već sama količina opojne droge, budući se od 134, 35 g marihuane moglo sačiniti najmanje 134 jointa za jednokratnu uporabu. Nadalje smatra neprihvatljivom obranu optuženika u pogledu načina uzimanja i dnevnih količina konzumirane marihuane (pet do šest jointa), što bi moralo negativno utjecati i na njegove radne sposobnosti. Pored toga, ističe da marihuana kao biljna materija vremenom gubi psihoaktivna svojstva i postaje nekvalitetna ako se kroz dulje vrijeme ne skladišti na odgovarajući način, što također ukazuje da je predmetna količina većim dijelom bila namijenjena za daljnju prodaju, te konačno smatra da je optuženik trebao novac za konzumiranje heroina do kojeg je dolazio i preprodajom marihuane unatoč činjenici da ostvaruje prihode iz redovnog zaposlenja.

Suprotno ovakvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize iznesene obrane optuženog J. K. i rezultata provedenih dokaza, zaključio da u ovom slučaju sama količina kupljene opojne droge (134,35 grama marihuane) nije dostatna za siguran zaključak kako je ista dijelom bila namijenjena i za daljnju prodaju, jer postoje okolnosti koje opravdavaju obranu optuženika da je opojnu drogu u cijelosti nabavio isključivo za svoje osobne potrebe. Prije svega, nema sumnje da je optuženik ovisnik o opijatima u blažem stupnju i o kanabinoidima u srednjem stupnju (iz mišljenja psihijatrijskog vještaka, list 174 spisa), te da je i prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja, optuženik zadovoljavao svoje potrebe za kanabinoidima trošeći oko 50 grama kroz vrijeme od oko dva tjedna (što odgovara količini od 5-6 jointa dnevno), što znači da bi i količinu od 134 jointa, koliko se prema izračunu držanog odvjetnika moglo načiniti od 134,35 grama marihuane, optuženik konzumirao za manje od mjesec dana. Pored toga, činjenica je da je optuženik ostvarivao redovne prihode od oko 4.500,00 kn kao zaposlenik na H.-u, pa je ispravan zaključak kako iznos od 600,00 kn koliko je platio za navedenu količinu marihuane nije predstavljao veće financijsko opterećenje za optuženika, koje bi zahtijevalo prodaju dijela tako nabavljene opojne droge.

Ovaj sud, stoga, smatra da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio zakon kada je radnje koje je poduzeo opt. J. K., pravno označio kao osnovno kazneno zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. KZ.

Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na opt. J. K., nije mogla biti prihvaćena.

Međutim, ovaj je sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 379. ZKP, našao da je sud prvog stupnja ispravno i zakonito postupio kada je i prema ovom optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, jer za njezinu primjenu postoje svi potrebni uvjeti, kako je to izloženo u obrazloženju pobijane presude (četvrti odlomak, na str. 8), koju je međutim trebalo preinačiti kao u izreci ove

I Kž 964/07-5

presude, jer nisu navedeni uvjeti trajanja primijenjene mjere - do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka roka provjeravanja budući da je sigurnosna mjera izrečena uz uvjetnu osudu.

Nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. M..

Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u odredbi čl. 50., u vezi čl. 6. KZ, prema opt. M. M. ostvariti upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, koja je odmjerena primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne, budući je sud opravdano našao da utvrđene olakotne okolnosti – potpuno priznanje djela, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog djela te smanjena ubrojivost uslijed ovisnosti o opijatima i kanbinoidima – u svojoj ukupnosti imaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti.

Stoga neosnovano smatra žalitelj da izrečena kazna nije primjerena težini djela, njegovoj društvenoj opasnosti i osobi počinitelja, te da su olakotne okolnosti precijenjene, a otegotne nedovoljno cijenjene. Suprotno tome, sud prvog stupnja određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, ispravno je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, cijeneći pri tome istaknute olakotne okolnosti kao naročito izražene olakotne okolnosti, a raniju osuđivanost optuženika za istovrsna djela, ali u blažem obliku (osnovno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, koje je počinio kao ovisnik o opojnim drogama), kao otegotnu okolnost, te je uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ispravno odmjerio kaznu zatvora primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne, pri čemu treba imati u vidu i okolnost da se radi o blažoj vrsti opojne droge, koje je u cijelosti oduzeta, čime su spriječene štetne posljedice.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u izrečenoj sigurnosnoj mjeri u odnosu na opt. čin označen u toč. I. izreke ove presude, a žalbu državnog odvjetnika odbiti kao J. K., na na

neosnovanu (čl. 390. i 387. ZKP).

U Zagrebu, 31. listopada 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.