III Kr-82/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 82/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu, broj K-145/95 od 15. listopada 1998. godine i presuda Županijskog suda u Karlovcu, broj Kž-233/98 od 28. prosinca 1999. godine, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15. listopada 1998. godine, broj K-145/95-35 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 28. prosinca 1999. godine, broj Kž-233/98-3, D. B. je osuđen zbog više kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci.

Protiv pravomoćne presude, os. D. B., putem svog branitelja M. Z., odvjetnika iz Z., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona (čl. 368. toč. 2. ZKP-a), te predložio u cijelosti ukidanje pravomoćne presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je ovaj zahtjev odbiti kao neosnovan, jer iz obrazloženih odluka Općinskog i Županijskog suda u Karlovcu proizlazi kako je osuđenik umišljajno, na prijevaran način pribavljao imovinsku korist i time ostvario sva bitna obilježja ovih kaznenih djela.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 82/00-3

Zahtjev sadrži tvrdnju kako kod osuđenika nije postojala namjera za počinjenjem kaznenog djela prijevare, te se kod njega nije niti mogla utvrditi krivnja kao osnovni element kaznenog djela. Tvrdi se da u ponašanju okrivljenika nisu ostvareni svi bitni elementi kaznenog djela prijevare, već se radi o imovinskom sporu i gospodarskom poslovanju te je stoga povrijeđen kazneni zakon.

Osuđenik je u svom zahtjevu iznio istu argumentaciju koju je iznio i u žalbi na prvostupanjsku presudu, a koju je drugostupanjski sud s pravom otklonio kao neosnovanu.

Obrazlažući povredu zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP-a, podnositelj zahtjeva zapravo prigovara činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom kaznenog postupka. Naime, kada osuđenik ističe navodnu manjkavost utvrđenog činjeničnog stanja (pošto sud navodno nije utvrdio subjektivni odnos okrivljenika prema odnosnom djelu, jer "… nije postojala namjera okrivljenog za počinjenjem kaznenog djela prijevare …"), onda se time, u stvari, pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek može podnijeti samo zbog povrede zakona predviđenih u odredbi čl. 427. ZKP-a, a ne iz razloga zbog kojih je zahtjev doista podnijet. Prema odredbi čl. 427. ZKP-a, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može se podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, postojanje povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. do 4. ZKP-a prosuđuje se prema činjeničnom stanju utvrđenom izrekom presude, a ne nekom drugom, odnosno ne onom činjeničnom stanju koje bi sa motrišta osuđenika bilo pravilno. Na činjenično stanje utvrđeno konkretnom pravomoćnom presudom, ispravno je primijenjen zakon.

O povredi zakona, na koju se poziva osuđenik, radilo bi se onda, da je sud utvrdio kako osuđenik doista nije postupao na prijevarni način, a ipak ga je oglasio krivim radi kaznenog djela prijevare. Međutim, sud je utvrdio upravo suprotno, te naveo kako je kod okrivljenika "… utvrđena direktna prijevarna namjera u odnosu na oštećena poduzeća …" (list 10 presude suda prvog stupnja), odnosno "… pa kada okrivljenik već u trenutku kada kupuje tu robu zna da je neće moći platiti (s obzirom na stanje računa, te količinu naručene robe), onda je sasvim sigurno doveo u zabludu oštećena poduzeća …" (list 2 presude suda drugog stupnja).

Obzirom na sve naprijed izloženo, presuđeno je na temelju čl. 421. u svezi s čl. 429. ZKP-a, kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Katica Jelić, v.r.