Pr-2200/2021-11 · Općinski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-2200/2021-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika [adresa], OIB: 20184981156, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon provedene glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. srpnja 2025. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji glasi:

"I. Poništava se Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenog 2021. godine, broj: 03/1503-2021, tuženika Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije, Varaždin (Grad Varaždin), [adresa], OIB: 20184981156, kojom je tužiteljici NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. 02/1-42/41-2-2020 od 06. ožujka 2020. godine.

II. Nalaže se tuženiku Zavoda za javno zdravstvo varaždinske županije, Varaždin (Grad Varaždin), [adresa], OIB: 20184981156, da tužiteljici NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tuženoj NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Zavodu za javno zdravstvo varaždinske županije, [adresa], OIB: 20184981156 nadoknadi prouzročeni mu parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR (sedamsto pedeset eura), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude, 3. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi poništenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U tužbi navodi je u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu broj. 02/1-1034/92-2-2008 zaključenog na neodređeno vrijeme dana 1. srpnja 2013. temeljem kojeg obavlja poslove voditelj Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju te sukladno Presudi naslovnog suda donesenoj u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-23/2020 od 7. travnja 2021. koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu. Dana 11. studenog 2021. godine tužiteljica je zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom se točkom 1. tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu br. 02/1-42/41-2-2020 zaključen 6. ožujka 2020. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode.

Točkom 2. predmetne Odluke određeno je da Ugovor o radu br. 02/1-42/41-2-2020 zaključen 6. ožujka 2020. prestaje s danom dostave odluke o otkazu tužiteljici. Točkom 3. određeno je da prestankom ugovora o radu ne prestaje radni odnos radnice kod poslodavca temeljem Ugovora o radu br. 02/1- 1034/92-2- 2008 zaključenog 1. srpnja 2013. Točkom 4. određeno je da odluka o otkazu stupa na snagu s danom dostave radnici. U obrazloženju Odluke tuženik daje obrazloženje za takvu Odluku koje je protivno striktnim odredbama Zakona o radu te između ostalog ističe „Poslodavac je dana 2. studenog 2021. g. zaprimio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl. br.

Ovr-454/2021 od 27.10.2021. kojim je određena ovrha temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Varaždinu posl.br. Pr- 23/2020 i presude Županijskog suda u Splitu Gž R-469/2021 te je naloženo poslodavcu da vrati radnicu na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju temeljem Ugovora o radu br. 02/1-1034/92-2-2008 zaključenog dana 1. srpnja 2013. godine.“ Iz prednje navedenog jasno proizlazi da je tuženik predmetnu Odluku dao izvan zakonom propisanog roka i to iz razloga što je odredbom čl. 116. st.

2. Zakona o radu propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Dakle, tuženik je saznao za činjenicu da on kao poslodavac mora vratiti na rad tužiteljicu u roku od 8 dana kada je zaprimio Presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-23/2020 od 7. travnja 2021. godine koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu, a koje presude je tuženik kao poslodavac zaprimio 30.srpnja 2021. godine, jer je već tim presudama poslodavcu naloženo vraćanje tužiteljice na rad, a ne kako on to paušalno i zloporabeći pravo tvrdi tek kad je zaprimio Rješenje o ovrsi.

Da je tome tako potvrđuje i komunikacija vršena između poslodavca i tužiteljice kojom ista obavještava poslodavca da 10. rujna 2021. planira koristiti godišnji odmor i vratiti se na radno mjesto voditelja Djelatnost za zdravstvenu ekologiju, a koja pošta je dostavljena i ravnatelju koji do dana pisanja ove tužbe na istu nije odgovorio. Opreza radi, tužiteljica smatra ponovno bitnim ukazati tuženiku da Ovršni zakon služi za prisilno ostvarivanje tražbina, a kako je to i propisano samim čl.

1. Ovršnog zakona. Tužiteljica isto tako smatra bitnim istaknuti da je zbog takvog postupanja tuženika ista podnesla i kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz čl. 311. Kaznenog zakona. Nadalje, tužiteljica je na navedenu Odluku tuženika 25. studenog 2021. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika kojim je ukazala poslodavcu kao tuženiku na činjenicu da je on saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji puno prije nego što je ovršni postupak bio pokrenut, da ovršni postupak služi za prisilno ostvarivanje tražbina, da se već među parničnim stranama vodi radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza radi kojeg je tužiteljica sklopila ugovor o radu koji je predmet izvanrednog otkaza, istaknula je svoj odštetni zahtjev radi isplate razlika plaća sukladno vještačkom nalazu te je predložila da se odnosi između parničnih strana urede Sporazumnim otkazom radi konačnog pokušaja da se predmetna situacija , koja je uzrokovana nezakonitim i nedopuštenim postupanjem tuženika, riješi mirnim putem.

Opreza radi ističe se da je tužiteljica već 11. listopada 2021. podnijela drugi Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji nikada nije odgovoreno, iz razloga što je utvrdila da je poslodavac, ovdje tuženik, ustrajan u kršenju zakonskih i ustavnih prava tužiteljice i to iz razloga što nije ispravio obračunsku ispravu za isplatu plaće – naknade za razdoblje: rujan 2021, od 11. listopada 2021. na način da u istoj navede radno mjesto koje je tužiteljica obavljala prije nezakonitog otkaza te da joj u najkraćem mogućem roku isplati razliku u plaći, obračuna odgovarajuće doprinose i prestane sa daljnjim kršenjem prava tužiteljice.

Tuženik je na Zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv Odluke o izvanrednom otkazu odgovorio 30. studenog 2021. na način da se Zahtjev odbija kao neosnovan. Obrazloženje za takvu odluku je u cijelosti paušalno i samo potvrđuje dugogodišnji protuzakoniti način postupanja tuženika. Naime, tuženik se poziva na „dualizam ugovora“ što je pojam koji je nepoznat u radnom pravu, ističe da je „faktičnim vraćanjem radnice“ tek nastupio uvjet za izvanredni otkaz, navode se citati iz radnog spora, dok sam tuženik se ne pokorava i ne poštuje Presudu donesenu u tom predmetu, te ističe privremenu nesposobnost za rad tužiteljice čime je i dalje, unatoč postupcima za uznemiravanje, i dalje uznemirava i diskriminira, sada već i na temelju njenog zdravstvenog stanja, koje taj isti poslodavac za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nije tražio izvanrednu kontrolu.

Vjerojatno, nadajući se, da će tužiteljici opet narušiti njeno zdravstveno stanje radi čega bi ista bila primorana ponovno otvoriti privremenu nesposobnost za rad. Temeljem svega iznesenog, jasno je vidljivo da je Odluka o otkazu u cijelosti neutemeljena i donesena protivno zakonskim odredbama, slijedom čega tužiteljica predlaže da naslovni sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom zahtjevu. Nije sporno da je tužiteljica zaključila s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 1..2013. te da je odlukom Općinskog suda u Varaždinu Pr 23/2020 od 7.4.2021. koja je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu utvrđeno da otkaz tuženika od 15.2.20 19. nije dopušten i naloženo vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju temeljem Ugovora o radu od 1.7.2013.

Navedeni ugovor o radu nije predmet ovog spora. Tužiteljica uopće ni ne spominje da je nakon otkaza ugovora o radu za radno mjesto voditelja djelatnosti sklopila s tuženikom dana 6.3.2020. ugovor o radu br. 02/1 42 /41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode, a prema kojem ugovoru je dužna osobno obavlja ti poslove navedenog radnog mjesta popisane i opisane u Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo Urbroj: 02/1 unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo Urbroj: 02/1--11/1311/13-11-2019 od 12. prosinca 2019.

Temeljem tog ugovora ista je bila u radnom odnosu kod tuženika i upravo navedeni ugovor je predmet ovog spora. Tužiteljica čak nije ni priložila u spis predmetni ugovor o radu, a traži da isti ostane na snazi. Budući da je tužiteljica nije bila na radu zbog nesposobnosti za rad odmah nakon otkazivanja ugovora o radu za radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, pa sve do rujna 2021., odnosno nakon što što je postupak Pr-23/2020. pravomoćno okončan, ista uopće nije obavljala poslove navedenog radnog mjesta. Nakon primitka odluke Županijskog suda u Splitu (tužiteljica je istu zaprimila 15.7.2021.), u predmetu Pr-23//2020. tužiteljica nije tražila raskid ugovora za radno mjesto inženjera, niti je predložila sporazumni raskid navedenog ugovora niti je tražila povratak na rad na radno mjesto voditelja djelatnosti.

Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu 28.8.2021. podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je između ostalog postavio i pitanje egzistencije predmetnog ugovora o radu za diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije koji je tužiteljica sklopila s tuženikom budući da se radi o valjanom ugovoru o radu temeljem kojeg je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika nakon otkaza. Navedeni ugovor uopće nije bio predmet spora Pr- 23/2020. U pogledu egzistencije navedenog ugovora tužiteljica nije postavila nikakav zahtjev, a isti ugovor nije prestao niti na jedan od zakonom propisanih načina.

Tužiteljica je podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije 27.9.2021. u koje u pogledu navoda o postojanju ugovora o radu temeljem kojeg je u radnom odnosu kod tuženika navodi: ...: ...”” da je tuženik nakon pravomoćnosti i ovršnosti presude kojom mu je naloženo vraćanje tužiteljice na rad, s istom mogao sklopiti sporazum kojim bi raskinuli ugovor o radu, a da istog tužiteljica može također u svakom trenutku otkazati” Međutim, tužiteljica koja ne spori egzistenciju navedenog, nije ni nakon toga otkazala predmetni ugovor, premda upravo radnik, za razliku od tuženika, može jednostrano otkazati ugovor o radu, ne navodeći za to razlog.

Tuženik upućuje na odredbu čl. 268. Ovršnog zakona kojom je propisan rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi radi vraćanja radnika vraćanja radnika na rad od 60 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao pravo da ta prijedlog podnese. .Dakle, ukoliko radnik u tom roku ne podnese prijedlog, isti gubi pravo tražiti vraćanje na rad, budući da se i interes stranaka protekom vremena do okončanja postupka mijenja (npr. npr. sklapanje novog sklapanje novog ugovora o radu, promjena osobnih okolnosti i sl.) te se u praksi često dešava da radnik nakon okončanja spora nema interesa za povratkom na rad te se na taj način željelo otkloniti neizvjesnost poslodavcu da li će li će radnik tražiti povratak na rad.

Tuženik ističe da tužiteljica gotovo dva mjeseca od primitka presude nije ni na koji način reagirala, te tuženik smatra da je tužiteljica podnijela ovršni prijedlog nakon isteka roka određenog ovršnim zakonom te je time izgubila pravo tražiti vraćanje na rad po predmetnoj presudi, zbog čega je i izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi. Međutim, budući da je tuženik 2. studenog 2021. primio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Ovr-454/2021 od 27. 10.2021., kojim mu je mu je naloženo da vrati tužiteljicu na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju temeljem Ugovora o Ugovora o radu br. 02/1radu br. 02/1-1034/921034/92-22-2008 zaključenog 1.srpnja 2013. pod prijetnjom novčane kazne te da žalba ne odgađa provedbu ovrhe, tuženik je morao postupiti po navedenom rješenju i dana 4. studenog 2021. vratio je tužiteljicu na rad na radno mjesto mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.

Činjenica vraćanja tužiteljice na rad utvrđena je javnobilježničkim zapisnikom o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Lane Mihinjač iz [adresa] posl. broj: OU-365/2021.365/2021. od 4.11.2021. te je i sud u tom postupku rješenjem od 17.11.2021.2021. utvrdio da je tuženik 4.11.2021. ispunio svoju obvezu vraćanja radnice na radno mjesto. Činjenica vraćanja na rad na radno mjesto voditeljice djelatnosti predstavlja činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužiteljice na radnom diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode nije moguć.

Upravo ta činjenica vraćanja tužiteljice na rad dana 4.11.2021. predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu od 6.3.2020. za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti, budući da tužiteljica ne može biti u radnom odnosu temeljem dva različita ugovora o radu, a niti istovremeno obavljati poslove različitih radnih mjesta. Također čl. 112. st.1. Zakona o radu taksativno navodi načine na koje može prestati ugovor o radu, a ugovor o radu tužiteljice za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije nije prestao niti na jedan od navedenih načina budući da pravomoćnom presudom, pravomoćnom presudom u predmetu Pr- 23/2020. 23/2020. nije utvrđen prestanak navedenog ugovora o radu te sklopljeni ugovor obvezuje stranke tog ugovora.

Isto tako, tužiteljica nije ni nakon donošenja pravomoćne presude niti nakon donošenja rješenja o ovrsi, sama otkazala drugi ugovor o radu za radno mjesto diplomiranog inženjera diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije, pa je pa je tuženik to predmetnom odlukom o otkazu. Tuženik ističe da tužiteljici predmetnom odlukom o otkazu nije povrijeđeno nikakvo pravo, jer ta odluka nije dovela do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod poslodavca, budući da je vraćena na rad kod tuženika kod 4.11.2021. temeljem ugovora o radu br. 02/1-1034/921034/92-22-2008 zaključenog 1.srpnja 2013.

Stoga tužiteljica nema nikakav pravni interes zahtijevati poništenje odluke o otkazu te ista niti u zahtjevu za zaštitu prava, a niti u tužbi ne navodi koje je njeno povrijeđeno. Naprotiv, tužiteljica u zahtjevu za u zahtjevu za zaštitu prava postavlja svoje, po tuženiku potpuno neosnovane, zahtjeve za isplatu s osnova s osnova drugog postupka i drugog ugovora o radu, koji nisu ničim vezani uz predmetni otkaz ugovora o radu, niti uz predmetni ugovor te putem zahtjeva za zaštitu prava pokušava prisiliti tuženika na sklapanje sporazuma temeljem kojeg bi ostvarila pravo na isplatu.

U prilog navodima da tužiteljica nema pravni interes pobijati predmetnu odlukodlu o izvanrednom otkazu upućuju i navodi podneska tužiteljice u postupku Pr- 23/2020 k23/2020 kojim podneskom od 10.12. 2021. tužiteljica dopunjuje svoje navode odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije pozivajući se na to da ne postoje razlozi za dopuštenje revizije jer nakon odluke o izvanrednom otkazu predmetni predmetni ugovor za mjesto inženjera ne egzistiraira (pri čemu tužiteljica naravno prešućuje činjenicu da je je podnijela zahtjev za zaštitu prava i da traži poništenje odluke o tom otkazu u ovoj parnici parnici).

Stoga tuženik predlaže da sud ukoliko tužbu ne odbaci, istu odbije i obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka.

3. Sud je po službenoj dužnosti odlučivao o tome da li su ostvarene procesno pravne pretpostavke za podnošenje tužbe. Prema čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz stanja spisa je razvidno da je tužba u ovom postupku podnesena 13. prosinca 2021. U tužbi se navodi da je do povrede prava tužiteljice kao radnice u ovom slučaju došlo kad joj je odlukom tuženika kao njezinog poslodavca od 11. studenoga 2021. koju je zaprimila istoga dana otkazan ugovor o radu na radnom mjestu inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode koju je ona zaprimila istoga dana, izvanrednim otkazom. Tužiteljica je protiv te odluke unutar propisanog roka od 15 dana podnijela zahtjev za zaštitu prava 25. studenoga 2021., na koji je tuženik odgovorio 30. studenoga 2021. tako što istome nije udovoljio. S obzirom na to da je tužiteljica dakle unutar daljnjeg roka od 15 dana zatražila sudsku zaštitu time što je podnijela tužbu ovom sudu 13. prosinca 2021., tužba je pravodobno podnesena pa su ostvarene procesno pravne pretpostavke za vođenje ovog spora.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija u spisu predmeta: e- mail poruke (na stranici 6 spisa), pritužba za zaštitu dostojanstva radnika (na stranicama 8-9 spisa), zahtjev za zaštitu prava (na stranicama 10-11), isplatne liste (na stranicama 12-13 spisa), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu (na stranicama14-16 spisa), dopis tužiteljice upućen tuženiku od 19. studenoga 2021. (na stranici 17 spisa) dopuna nalaza vještakinje Natalije Jambrečić (na stranicama 19-23 spisa), odluka tuženika kojim se odbija zahtjev za zaštitu prava (na stranicama 24-25 spisa), zahtjev za zaštitu prava (na stranicama 26-27 spisa), obavijest o primitku elektroničkog podneska (na stranicama 36-37 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije (na stranicama 38-42 spisa), podnesci tužiteljice (na stranicama 44-49 spisa) te su pročitani i spisi predmeta ovog suda poslovni broj Pr-23/2020 i Ovr-454/2021.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se poništi Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. studenoga 2021. kojom je tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radnici izvanredno otkazao Ugovor o radu br. 02/1-42/41-2-2020 zaključen 6. ožujka 2020. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode.

6. Među strankama nije sporno :

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu broj: 02/1-1034/92-2-2008 zaključenog na neodređeno vrijeme dana 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, da joj je uz Odluku o otkazu tog ugovora o radu zbog organizacijskih razloga ponuđen i izmijenjeni ugovor o radu od 15. veljače 2019. za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije, koji je predmet ovog spora koji je tužiteljica prihvatila, a u sudskom postupku je potom osporavala Odluku o otkazu ugovora o 1. srpnja 2013., da je taj spor pravomoćno okončan u korist tužiteljice na način da je odlučeno da otkaz tuženika od 15.2.2019. nije dopušten i naloženo je vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju temeljem Ugovora o radu od 1.7.2013. te da je nakon toga tužiteljici Odlukom tuženika od 11. studenoga 2021. o izvanrednom otkazu otkazan ugovor o radu br. 02/1 42 /41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode, od 6. ožujka 2020.

7. Sporno je da li je odluka tuženika o izvanrednom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu br. 02/1 42 /41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode od 6. ožujka 2020. zakonita, odnosno dopuštena. Tužiteljica odluku o otkazu osporava navodeći da je tuženik predmetnu Odluku dao izvan zakonom propisanog roka, protivno čl. 116. st. 2. Zakona o radu kojim je propisano da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji te da da je odluka o otkazu u cijelosti neutemeljena i donesena protivno zakonskim odredbama.

8. Za donošenje odluke u ovom sporu treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu, (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). Prema čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

9. Čitanjem dokumentacije u spisu predmeta te spisa predmeta ovog suda poslovni broj: Pr-23/2020. i Ovr-454/2021, sud je utvrdio:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu broj: 02/1-1034/92-2-2008 zaključenog na neodređeno vrijeme dana 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju,

- da joj je taj Ugovor otkazan odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazom zbog organizacijskih razlog kojom joj je ujedno ponuđen izmijenjeni ugovor o radu od 15. veljače 2019. za radno mjesto diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije,

- da je tužiteljica nakon otkaza ugovora o radu za radno mjesto voditelja djelatnosti sklopila s tuženikom 6. ožujka 2020. ugovor o radu br. 02/1 42 /41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode,

- da je povodu tužbe tužiteljice kojom je zatražila da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu 1. srpnja 2013. za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju u radnom sporu vođenom pod poslovnim brojem Pr-23/2020 Presudom ovog suda poslovni broj : 8 Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. pravomoćno odlučeno da otkaz tuženika od 15.2.2019. nije dopušten i naloženo je vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju temeljem Ugovora o radu od 1.7.2013.,

- da je Odlukom tuženika od 11. studenoga 2021. o izvanrednom otkazu otkazan ugovor o radu br. 02/1 42 /41 2 2020 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova diplomiranog inženjera prehrambene tehnologije/magistra prehrambene tehnologije u Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, Odjel za kontrolu vode od 6. ožujka 2020.

- da je na prijedlog ovrhovoditeljice NĆ, ovdje tužiteljice vođen ovršni postupak protiv tuženika kao ovršenika, da je ovršni sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-454/2021-4 od 27. listopada 2021. kojim je određena ovrha na način da je ovršeniku Zavodu za javno zdravstvo varaždinske županije naloženo da ju vrati na rad na radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, da je protiv citiranog rješenja ovršenik podnio pravovremenu žalbu, da je ovršenik podneskom od 8. studenog 2021. obavijestio sud da je u skladu s odredbom čl. 262. st.

5. Ovršnog zakona, ispunio svoju obvezu odnosno vratio ovrhovoditeljicu na ranije radno mjesto i o tome je priložio dokaz odnosno javnobilježnički zapisnik posl. broj: OU-365/2021 sastavljen od strane javnog bilježnika Lane Mihinjač iz [adresa], da iz Zapisnika o posvjedočenju činjenica poslovni broj OZ-365/2021-1 od 4. studenog 2021. javnog bilježnika Lane Mihinjač proizlazi da je javni bilježnik izvršio uvid u poziv ovršenika u kome je navedeno da je sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pr-23/2020-18 i Rješenju o ovrsi poslovni broj. 17 Ovr-454/2021-4 pozvana NĆ na povratak na rad na ranije radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju od 4. studenog 2021., da je nakon upita javnog bilježnika Poslovni broj: 17 Ovr-454/2021-11 2 ovrhovoditeljici pozvana na vraćanje na posao, da li joj je omogućen rad u prostorijama poslodavca te da li je dobila sve potrebne korisničke podatke za pristup informatičkom sustavu zajedno sa svim ovlastima voditelja u skladu s pozivom ista izjavila da je primila poziv za vraćanje na posao, da joj je valjda omogućen rad u kancelariji voditelja, da je primila podatke za pristup Open ERP sustavu, te da joj je omogućen pristup računalu, ali da traži dokumente, izvještaje, planove, zapisnike te cjelokupnu dokumentaciju djelatnosti i da dok joj se to ne omogući ne želi potpisati primopredaju, da je ovrhovoditeljica odbila potpisati zapisnik jer smatra da primopredaja nije izvršena, da je na osnovu sadržaja Zapisnika javnog bilježnika ovršni sud je zaključio da je ovršenik postupio po citiranom rješenju o ovrsi na način da je ovrhovoditeljicu vratio na rad na radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, da je dakle ovršenik ispunio svoju obvezu kako je to propisano čl. 262. st.

5. Ovršnog zakona slijedom čega je doneseno Rješenje o dovršetku ovrhe poslovni broj: 17 Ovr-454/2021-11 od 17. studeni 2021., kojim se utvrđuje da je ovršenik Zavod za javno zdravstvo varaždinske županije ispunio svoju obvezu određenu rješenjem broj Ovr-454/2021-4 od 27. listopada 2021. na način da je ovrhovoditeljicu NĆ vratio na radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.

10. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu tužiteljičinog ugovora o radu za radno mjesto inženjera prehrambene tehnologija 11. studenoga 2021. donesena nakon što je tužiteljica 4. studenog 2021. kao što to proizlazi iz ovršnog spisa poslovni broj: Ovr-454/2021 vraćena na rad na rad na radno mjesto Voditelja djelatnosti zdravstvene ekologije na temelju pravomoćne presude ovog suda poslovni broj: 8 Pr-23/2020-18 od 7. travnja 2021. zbog toga što više nije bilo pravnog osnova za održavanje na snazi tog ugovora o radu koji je tužiteljici nakon redovito poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologija na temelju čl. 123. st.

1. Zakona o radu bio ponuđen kao zamjena za otkazani Ugovor za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, u kom slučaju prema st.

2. tog članka ako radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora, kao što je to u ovom slučaju učinila tužiteljica iako je prihvatila ponuđeni joj ugovor s izmijenjenim sadržajem za obavljanje poslova inženjera prehrambene tehnologije. Dakle tuženik je kao poslodavac u ovom slučaju imao opravdani razlog za otkaz predmetnog ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka, budući da je taj ugovor otkazan izvanrednim otkazom zbog toga što je tužiteljica na temelju pravomoćne presude vraćena na rad na radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju. Ugovor je po stavu suda u ovom slučaju pravovremeno otkazan unutar roka propisanog čl. 116. st.

2. Zakona o radu prema kojem se Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, budući da je tuženik do saznanja o činjenici na kojoj se otkaz temelji, a ta činjenica je u ovom slučaju vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, došao 4. studenog 2021. kad je tužiteljica tijekom ovršnog postupka vođenoj po njezinom prijedlogu vraćena na rad kao što to proizlazi iz javnobilježničkog zapisnika poslovni broj:

OZ-365/2021-1 od 4. studenog 2021. sastavljenog od strane javnog bilježnika u [adresa] Lane Mihinjač, sadržanog o ovršnom spisu poslovni broj Ovr-454/2021-4., slijedom čega je ovršni sud Rješenje o dovršetku ovrhe poslovni broj: 17 Ovr- 454/2021-11 od 17. studeni 2021., kojim se utvrđuje da je ovršenik, ovdje tuženik Zavod za javno zdravstvo varaždinske županije ispunio svoju obvezu određenu rješenjem broj Ovr-454/2021-4 od 27. listopada 2021. na način da je ovrhovoditeljicu NĆ vratio na radno mjesto voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju.

Kako je dakle u ovom slučaju činjenica na kojoj se temelji izvanredni otkaz nastala 4. studenog 2021., tužitelj je tog istoga dana došao do saznanja o tome, a pobijana odluka tuženika o izvanrednom otkazu je donesena 11. studenoga 2021., ta odluka je donesena u propisanom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. To što je pravomoćna presuda donesena u prethodno vođenom radnom sporu na temelju koje je tužiteljica vraćena na rad na radno mjesto voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju tuženiku dostavljena 30. srpnja 2021. ne znači da je tada i nastala činjenica na kojoj se pobijani otkaz temelji kao što to tvrdi tužiteljica u tužbi, već je ta činjenica nastala i tuženik je došao do saznanja o tome tek onda kad je tužiteljica na temelju te činjenice stvarno i vraćena na rad na to radno mjesto, a to je bilo onoga dana kad se tužiteljica tijekom ovršnog postupka vratila na rad na to radno mjesto, a to je dan 4. studenoga 2021.

S obzirom na to da je tuženik u ovom slučaju imao opravdani razlog za izvanredni otkaz tužiteljičinog ugovora o radu, a donio ga je na zakonit način unutar propisanog roka od saznanja za razlog otkaza, pobijana odluka o izvanrednom otkazu nije nezakonita i kao takva nedopuštena, pa nema osnova da ju se poništi kao što to traži tužiteljica. Stoga je njezin tužbeni zahtjev odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

11. Napominje da dokazi koji se ne analiziraju u ovoj odluci nisu od značaja za rješavanje ovog spora pa ih sud stoga posebno ne obrazlaže.

12. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku. a sud je tuženiku koji je u ovom postupku uspio u cijelosti priznao i dosudio trošak zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak koji obuhvaća do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak (odgovor na tužbu te zastupanje na tri ročišta u iznosu od 500,00 eura prema tbr. 7 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje u tekstu OT) te trošak pristupa na ročište za objavu presude kao petu radnju u postupku od 100,00 eura, sve to uvećano za PDV od 25% na temelju čl. 46. OT, što ukupno iznosi 750,00 eura. Navedeni trošak sud smatra opravdanim za vođenje ovog postupka prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, o čemu sud odlučuje na zahtjev stranke, koji je u ovom slučaju podnesen.

13. S obzirom na to da je tužiteljica izgubila parnicu, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

U Varaždinu 3. srpnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti

1. tužiteljici po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu,

2. tuženiku po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu,