Legislator Case Law & Legislation
Usž-797/2018-2 AI generated

Appeal dismissed; pension adjustment under new law does not violate acquired rights or property rights.

Case Number Usž-797/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against the Pension Institute's decision to adjust his pension amount to the current value. The plaintiff argued that this adjustment violated his acquired rights and international treaties, claiming the old pension structure was a protected legal situation. The court ruled that the adjustment was a statutory duty to update personal points based on current insurance periods and did not infringe upon the plaintiff's established property rights or legitimate expectations.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o mirovinskom osiguranju; Zakon o upravnim sporovima: An adjustment of pension amounts to current values pursuant to statutory provisions does not constitute a violation of acquired rights or property rights when it merely updates personal points based on established insurance periods without altering the underlying entitlement.

Keywords

AI generated
pension adjustment acquired rights property rights violation statutory duty administrative appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 66, paragraph 1 of the Law on Administrative Disputes
Article 88 of the Law on Pension Insurance
Article 74, paragraph 1 of the Law on Administrative Disputes
Article 6, paragraph 2 of the Law on Pension Insurance
Article 80, paragraph 1 of the Law on Pension Insurance
Article 178, paragraph 1 of the Law on Pension Insurance

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: Usž-797/18-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavica Marić-Okičić predsjednice vijeća, Biserke Kalauz i Gordane Marušić-Babić, članice vijeća, te višeg sudskog savjetnika Juraja Dujma, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja R. R. iz S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi određivanja starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsImio-228/17-7 od 15. prosinca 2017., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2018.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 UsImio-228/17-7 od 15. prosinca 2017.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, klasa: 140-02/17- 01/03210084435, urbroj: 341-99-05/3-17-003457 od 25. srpnja 2017.

Osporenim rješenjem tuženika od 25. srpnja 2017. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Područne službe u S., klasa: 140-02/17-02/03210084435, urbroj: 341-18-05/3-17-0034229, od 20. ožujka 2017., a kojim rješenjem je tužitelju, korisniku starosne mirovine, utvrđena jedinstvena svota mirovine na dan 1. siječnja 2017., u iznosu od 5.054,99 kn mjesečno, te je određeno da isplata te jedinstvene mirovine pripada počevši od 1. siječnja 2017.

Tužitelj u žalbi kojom pobija prvostupanjsku presudu ponavlja žalbene navode iz upravnog postupka kao i tužbene navode i u bitnom se poziva na odredbe Međunarodnih ugovora i Konvencije na preuzete obveze država sljednica bivše SFRJ glede mirovinskih primanja na Ugovor o pitanjima sukcesije i na Aneks „E“ mirovina kojih se tuženik ne pridržava, te u ovom konkretnom slučaju tuženik donosi rješenje kojim ukida priznatu mirovinu broj: MS-29886 određenu od 1. siječnja 1992., sa obustavom isplate 85% stečene vojne mirovine koje predstavlja subjektivno pravo utemeljeno na objektivnoj normi a priznato od nositelja javne vlasti države. Nadalje, navodi ovlasti Visokog upravnog suda iz članka 74. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, nakon što se utvrde pokrenuta prethodna pitanja razložno podastrte dubioze kao sastavni dio ove žalbe na kojoj tuženik u odgovoru nije priložio dužne relevantne dokaze o činjenicama i okolnostima slučaja. Navedeno predstavlja čin povrede subjektivnog prava sigurnosti i pravnog interesa legitimnog realnog očekivanja u sporu pune jurisdikcije, a što bi sud trebao ocijeniti i razumno s razlogom, štiteći zakon zaštititi pravo građanina na stečenu situaciju. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže Visokom upravnom sudu žalbu uvažiti.

Tuženik u odgovoru na žalbu smatra da ne postoje pretpostavke za uvažavanje žalbe i žalbenih navoda propisane odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, pa predlaže žalbu odbiti.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom. U provedenom upravnosudskom postupku sud je utvrdio činjenično stanje na istovjetan način kao u provedenom upravnom postupku, te je ocijenio da je u upravnom postupku na pravilan način primijenjeno materijalno pravo, o čemu je dato valjano i razložno obrazloženje u presudi. Postupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela utemeljeno je na odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 120/16. – dalje: ZID ZoMO), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. (članak 9. ZID ZoMO). Članak 6. stavak 1. ZID ZoMO propisuje da će se korisnicima mirovine određene, odnosno ostvarene prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima, koji su mirovinu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona, a kojima je mirovina bila određena prema članku 79. stavku 3., članku 80., članku 89. i članku 94. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15.) na mirovinu odnosno dio mirovine, pripadajuću prema posebnom propisu na dan 31. prosinca 2016., od 1. siječnja 2017. primijenit važeća aktualna vrijednost mirovine iz članka 88. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) te zbrojiti s do tada usklađenim dijelom mirovine određene za staž osiguranja i tako utvrđena jedinstvena svota mirovine iskazana u jedinstvenim osobnim bodovima postaje osnova za daljnje usklađivanje mirovine prema članku 88. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Stavak 2. članka 6. toga Zakona propisuje da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donijet će, po službenoj dužnosti, najkasnije u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu toga Zakona, rješenje o jedinstvenoj svoti mirovine prema stavku 1. toga članka. U skladu s navedenom odredbom prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo je tužitelju iznos jedinstvene svote mirovine koja na dan 1. siječnja 2017. iznosi 5.054,99 kn mjesečno.

Iz podataka spisa predmeta nesporno proizlazi da je tužitelju pravomoćnim i konačnim rješenjem od 2. veljače 2015. mirovina razdvojena u skladu s odredbom članka 80. stavka 1., te je na dan 31. prosinca 2014. iznosila 5.000,00 kn a koji postupak je proveden u skladu s odredbom članka 178. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 1. siječnja 1987. godine prema posebnim propisima kao sudioniku Narodnooslobodilačkog rata od 9. rujna 1943. odnosno 13. listopada 1943. do 15. svibnja 1945. Navedeno rješenje doneseno je po službenoj dužnosti i u skladu s odredbom članka 178. stavka 1. ZoMO-a prema kojoj korisnicima kojima je dio mirovine određen, odnosno ostvaren prema posebnim propisima pod povoljnijim uvjetima Zavod je dužan donijeti rješenje o dijelovima mirovine, prema članku 80. ZoMO. Isto je donijeto na temelju podataka evidentiranih u bazama podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je utvrđeno da ukupan mirovinski staž tužitelja iznosi 38 godina, 6 mjeseci i 21 dan, a staž osiguranja iz članka 25. ZoMO iznosi 36 godina, 2 mjeseca i 7 dana. Slijedom iznijetog Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja u žalbi koji prema ocjeni ovog Suda ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Nesporno je da je javnopravno tijelo postupilo po službenoj dužnosti u skladu sa navedenim odredbama članka 6. ZID ZoMO, a obzirom na već utvrđeni iznos mirovine koji je ostao isti i nije se diralo u stečena prava tužitelja pa u tom kontekstu nije pravno odlučno niti pozivanje tužitelja na međunarodne izvore prava a isto tako ne predstavlja niti prethodno pitanje u ovom upravnom sporu.

Sud ne nalazi niti povrede prava vlasništva u smislu kako to navodi tužitelj u žalbi jer u konkretnoj situaciji nije se radilo o utvrđivanju prava na mirovinu niti se diralo u stečena prava tužitelja, već se radi o ovlaštenju tuženika u smislu navedene odredbe utvrditi osobne bodove dijela mirovine ostvarene prema posebnom propisu odnosno na temelju staža osiguranja, te uskladiti prema važećoj aktualnoj vrijednosti mirovine iz članka 88. Zakona o mirovinskom osiguranju, kao što je pravilno naveo i prvostupanjski sud u obrazloženju presude.

Kako, dakle, navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari to se pobijana presuda ocjenjuje zakonitom, slijedom čega s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. veljače 2018.

Predsjednica vijeća

Slavica Marić Okičić, v.r.