Rev-3933/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.V. iz Z., K. trg …, kojeg zastupa J.P.-Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., Trg bana J.J. …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-2522/94 od 14. lipnja 1994., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-836/93 od 20. listopada 1993., u sjednici održanoj dana 1. travnja 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3933/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja iznosi koji su tužitelju dosuđeni i po mišljenju ovog suda predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3933/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.V. iz Z., K. trg …, kojeg zastupa J.P.-Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. d.d. Z., Trg bana J.J. …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-2522/94 od 14. lipnja 1994., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-836/93 od 20. listopada 1993., u sjednici održanoj dana 1. travnja 1998.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju sa osnova naknade štete plati iznos od 26.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 20. listopada 1993. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 8.420,00 kn (toč. I. izreke), dok je tužitelj sa preostalim dijelom svog zahtjeva a u iznosu od 14.000,00 kn odbijen kao neosnovan.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja protiv dijela presude kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja (toč. II. izreke), a po žalbi tuženice tužitelj je odbijen i sa daljnjim dijelom svog zahtjeva a iznad iznosa od 15.300,00 kn.
Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio preinači u smislu navoda revizije.
Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koja je tužitelju proizašla iz štetnog događaja od 24. siječnja 1993.
U revizijskom stadiju postupka sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju trpio fizičke bolove ukupno oko 75 dana, da je pretrpio strah i da mu je ostala smanjena životna aktivnost u omjeru od 5%. Tužitelju je sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova dosuđen iznos od 6.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 3.700,00 kn i sa osnova psihičkih bolova koje trpi radi smanjene životne aktivnosti iznos od 5.600,00 kn.
Visina nematerijalne štete utvrđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i imajući u vidu vrijeme kada je donesena presuda suda prvog stupnja iznosi koji su tužitelju dosuđeni i po mišljenju ovog suda predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94).
Dakle, neosnovano revident prigovara da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene neimovinske štete.
Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revident istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) na koju revizijski sud po odredbi čl. 368. istog zakona pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 1. travnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.