I Kž-754/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 754/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H.M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. ožujka 1993. K-18/93, u sjednici održanoj 15. veljače 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. H.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. H.M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 2. u svezi s čl. 130. st. 1. KZRH, činjenično opisanog u izreci te presude, te je po čl. 131. st. 1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Protivno shvaćanju izraženom u žalbi optuženika, sud prvog stupnja nije precijenio otegotne okolnosti i u dovoljnoj je mjeri uzeo u obzir utvrđene olakotne okolnosti, te je u skladu sa općim pravilima o odmjeravanju kazne za počinjeno krivično djelo optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dakle u visini donje granice kazne zakonom propisane za krivično djelo zbog kojeg je optuženik oglašen krivim.

Takva kazna i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, nije prestroga

nosti optuženika, stupnju njegove već je primjerena težini počinjenog krivičnog djela, lič

krivične odgovornosti i svim okolnostima koje su u konkretnom slučaju relevantne za odmjeravanje kazne.

Stoga nije osnovana optuženikova žalba u kojoj se uostalom i ne navodi ni jedna okolnost koju pri odmjeravanju kazne nije uzeo u obzir sud prvog stupnja, napose takva okolnost koja bi kao osobito olakotna u smislu čl. 38. toč. 2. OKZRH opravdavale odmjeravanje kazne ispod posebnog minimuma kazne propisane za ovo krivično djelo. Prema tome, kako ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja, niti su utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP odbiti žalbu optuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 15. veljače 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent:

(Štefica

Klepac)