Rev-40/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Jakoba Miletića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.B. iz Z., S. br. .., koga zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik iz Z., protiv tuženoga A. osiguranje, d.d. iz Z., Glavna filijala K., koga zastupa punomoćnik J.J., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. lipnja 1994. godine br. Gž-3872/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1994. godine br. Pn-5782/93, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-40/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S obzirom na utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. ZOO, a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća prigovor tuženika, da su naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti previsoko odmjeren po sudovima nižeg stupnja, dok je naknada za naruženje u iznosu od 4.000,00 kn primjerena i po ocjeni ovog revizijskog suda. Naime, sudovi nižeg stupnja dosudili su tužitelju naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 20.000,00 kn, za strah u iznosu od 8.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 40.000,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 40/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S UDA I RJEŠENJE
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Jakoba Miletića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.B. iz Z., S. br. .., koga zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik iz Z., protiv tuženoga A. osiguranje, d.d. iz Z., Glavna filijala K., koga zastupa punomoćnik J.J., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. lipnja 1994. godine br. Gž-3872/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1994. godine br. Pn-5782/93, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998.,
presudio i riješio je:
Djelomično se prihvaćaju revizije stranaka, preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. lipnja 1994. br. Gž-3872/94 i Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1994. br. Pn-5782/93, te sudi: Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 49.200,00 kn (četrdesetdevettisuća-dvjesto kn) umjesto ranije dosuđenog iznosa od 73.641,60 kn (73,641.600 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. siječnja 1994. do isplate po stopama u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate, u roku od 15 dana.
Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva osim za iznos od 6.358,40 kn. Ukidaju se navedene presude u dijelu, kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova tuđe pomoći i njege (udovoljavajući i odbijajući dio) i odluka o parničnom trošku, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.
Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati 73.641.600 HRD sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. siječnja 1994. godine do isplate, po stopama u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak od 4.556.700 HRD sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. 1. 1994. godine do isplate po stopama u
skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 104.358.400 HRD sa zateznom kamatom od 25. 1. 1994. do isplate."
Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:
"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1994. godine br. Pn-5782/93. kao pod st. I. izreke, kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju naknadu štete u iznosu od 73.641.600 HRD (73.641,60 kn) s kamatama prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("NN" br. 95/93) tekućim od 25. siječnja 1994. godine do isplate uz parnični trošak od 4,556.700 HRD (4.556,70 kn), pa se u tom dijelu navedena presuda potvrđuje.
II. Uvažava se žalba tuženoga i preinačava prvostupanjska presuda u dijelu kao pod st. I. izreke, kojim je naloženo tuženoj da plati tužiteljici kamate na parnični trošak i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež kamata na parnični trošak.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv dijela prvostupanjske presude kao pod st. II. izreke i u tom dijelu navedena presuda potvrđuje."
Protiv odgovarajućeg dijela presude suda drugog stupnja obje stranke izjavile su reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj predlaže da se presude sudova nižeg stupnja u odbijajućem dijelu preinače u smislu navoda njegove revizije uz nadoknadu parničnog troška i troška revizije u iznosu od 1.200,00 kn. Tuženik predlaže da se nižestupanjske presude preinače u dosuđujućem dijelu i dosuđene naknade smanje ili pak da se iste presude u tom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.
Odgovori na revizije nisu podneseni, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o revizijama stranaka.
Revizije stranaka su djelomično osnovane.
Utvrđeno je, da se prometna nesreća dne 12. kolovoza 1993. godila u Z., na raskrižju B. sa B. ulicom na način, da je osiguranik tuženika D.V. upravljajući osobnim vozilom i vozeći kroz B. ulicu ne poštujući prometni znak "Raskrižje s cestom s prednošću prolaza" ušao u raskrižje i naletio na osobno vozilo tužitelja, koje se kretalo B. ulicom sa pravom prvenstva dozvoljenom brzinom tako da je došlo do štete na vozilu tužitelja i tužitelj je zadobio tjelesne ozljede.
S obzirom na navedeno utvrđenje, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja, da je do navedene prometne nesreće došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika (čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga se neosnovano prigovara u reviziji, da nije utvrđena krivnja osiguranika tuženika za spornu štetu, već da bi trebalo prekinuti postupak i sačekati ishod kaznenog postupka. Naime, odgovornost tužene utvrđuje se u parničnom postupku budući da se ovdje radi o naknadi štete za koju treba utvrditi krivnju onoga koji je štetu prouzročio, a parnični sud vezan je samo pravomoćnom krivičnom presudom kojom je štetnik proglašen krivim glede krivičnog djela i krivične odgovornosti, a takova pravomoćna presuda kaznenog suda još ne postoji prema navodima samog revidenta.
S obzirom na utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. ZOO, a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća prigovor tuženika, da su naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti previsoko odmjeren po sudovima nižeg stupnja, dok je naknada za naruženje u iznosu od 4.000,00 kn primjerena i po ocjeni ovog revizijskog suda. Naime, sudovi nižeg stupnja dosudili su tužitelju naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 20.000,00 kn, za strah u iznosu od 8.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 40.000,00 kn.
Primjenom odredbe čl. 200. ZOO, ovaj revizijski sud smatra da su relevantne okolnosti za dosuđenje navedenih naknada precijenjene po sudovima nižeg stupnja, pa je navedene naknade snizio na primjerene iznose i to naknadu za pretrpljene fizičke bolove na iznos od 9.500,00 kn, za strah na iznos od 5.700,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti na iznos od 30.000,00 kn, te umjesto ranije dosuđene naknade neimovinske štete u ukupnom iznosu do 72.000,00 kn sada dosudio naknadu u iznosu od 49.200,00 kn.
Tužitelj je zatražio naknadu za troškove tuđe pomoći i njege u iznosu od 8.000,00 kn. Sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) dosudili su tužitelju dio ove naknade a sa jednim dijelom ga odbili.
Time su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo. Naime, visina te naknade se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takova osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP. Radi se o naknadi novčane materijalne štete koja se utvrđuje prema cijenama kada je ta pomoć pružana.
Stoga je valjalo u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova tuđe pomoći i njege ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.
U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrdit će sporne okolnosti u smislu naprijed izloženog, a potom će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu presude suda prvog stupnja i o parničnom trošku u cijelosti zajedno sa troškovima revizijskog postupka.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove odluke (čl. 393., 395. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 4. ZPP).
U Zagrebu, 20. svibnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Tomo Gložinić, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)