Rev-1200/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1200/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića, Stanka Hautza i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj st.vari tužitelja Općina Pešćenica iz Zagreba, zastupana po Javnom pravo- branilaštvu Općine Pešćenica, protiv tuženog V. S. iz Z., kojeg zastupa Z. N., odvjetnik iz Z., radi iseljenja iz stana, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1987. br. Gž-4433/1987-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1987. br. P-1176/86, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženog kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je obvezan tuženi iseliti iz stana u Z., …, koji se sastoji od jedne sobe veličine 24 m2, te da stan slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana preda tužitelju Općini Pešćenica iz Zagreba.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno potvrdio presudu prvostepenog suda kojom je naloženo tuženom da iseli iz stana tužitelja Općine Pešćenica u Zagrebu, koji se nalazi u Z., …, veličine jedne sobe od 24 m , jer je utvrđeno da je nosilac stanarskog prava na tom stanu umro, a da tuženi nakon njegove smrti koristi sporni stan bez valjane pravne osnove. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je tuženi zaključio sa nosiocem stanarskog prava i na kojem on temelji svoje pravo da koristi sporni stan nije valjani pravni osnov za korištenje stana nakon smrti nosioca stanarskog prava, kako su to pravilno ocijenili nižestepeni sudovi.

Prema odredbi iz čl. 67. Zakona o stambenim odnosima (samo) članovi porodičnog domaćinstva imaju pravo da pod određenim uvjetima koriste stan i nakon smrti stanara, pa kako tuženi nije bio član porodičnog domaćinstva stanara u smislu odredbe iz čl. 12, Zakona o stambenim odnosima, kojom je određeno tko se smatra članom porodičnog domaćinstva stanara, što uostalom nije sporno, smrću stanara prestaje mu pravo da koristi stan.

Kad je kraj takvog stanja stvari tužitelju naloženo da iseli iz spornog stana, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koju re-vizijski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju tuženog odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 20. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.