Rev-1515/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1515/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Nenada Perina i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Osijeka protiv tuženika T. T. iz O., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetnici iz O., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. lipnja 2002. godine, broj Gž 1145/02, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 14. veljače 2002. godine, broj P 907/93, u sjednici održanoj dana 07. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem sud nije dopustio ponavljanje pravomoćno završenog postupka u ovoj pravnoj stvari (prijedlog za ponavljanje podnesen je dana 04. srpnja 2001. godine).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženica je izjavila reviziju.

Predmet ovog spora je otkaz stanarskog prava na stanu u O površine 56,82 m . Radi se dakle o prijedlogu za ponavljanje postupka u sporu iz odnosa korištenja stana, pa dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), u vezi s čl. 38. ZPP-a, i to u vrijeme podnošenja tog prijedloga, tj. 04. srpnja 2001. godine, a prema jednogodišnjoj najamnini u vrijeme podnošenja tužbe, tako da se najamnina za mjesec u kojem je podnesena tužba, pomnoži brojem 12. Tužba je podnesena sudu dana 20. travnja 1993. godine. Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("NN" broj 112/99 – dalje ZIDZPP), koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Opće je poznata činjenica, da jednogodišnja najamnina na dan podnošenja tužbe za navedeni stan u Osijeku, površine od 56,82 m[2] , ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP, o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu tog zakona, rješava se po tom izmijenjenom zakonu.

U ovom slučaju, drugostupanjsko rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj Gž 1145/02, doneseno je dana 27. lipnja 2002. godine, dakle, nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, tj. 100.000,00 kn.

Obzirom da ovdje vrijednost predmeta spora pobijanog pravomoćnog rješenja, ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija tuženice nije dopuštena, pa je istu valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.

U Zagrebu, 07. rujan 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.