II Kž-5/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 5/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2015. broj K-50/15, o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi P. H. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora za ta kaznena djela u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca te 8 (osam) mjeseci osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina, dok se dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, a optuženi H. Ž. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 118.

II Kž 5/16-4

stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, dok je protiv optuženog A. L. odbijena optužba za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11, pod točkom I/ izreke, na temelju članka 125. stavka 1. točaka 2. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), ukinut je istražni zatvor protiv optuženog P. H. i optuženog H. Ž., a pod točkom II/ izreke je, na temelju članka 125. stavka 2. ZKP/08, određeno da će se optuženi P. H. i optuženi H. Ž. pustiti na slobodu odmah nakon što se o ukidanju istražnog zatvora protiv njih obavijeste oštećenici B. S., M. O. i T. P.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik „zbog odluke suda o ukidanju istražnog zatvora I okr. P. H.“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženom P. H. odredi istražni zatvor na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da daljnjim ostankom optuženog P. H. u istražnom zatvoru ne bi bilo narušeno načelo razmjernosti, posebice vodeći računa o težini kaznenih djela za koja je taj optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Pozivajući se potom na okolnosti zbog kojih je protiv tog optuženika bila primijenjena mjera istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, državni odvjetnik je mišljenja da prilikom izricanja kaznene sankcije tom optuženiku u trenutku donošenja nepravomoćne presude nije bilo mjesta ublažavanju kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 te da mu je trebalo izreći strožu sankciju odnosno kaznu zatvora u duljem trajanju.

Izloženim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog suda o ukidanju istražnog zatvora protiv optuženog P. H.

Naime, kao što je već navedeno, taj je optuženik u ovom kaznenom predmetu nepravomoćno osuđen zbog dva kaznena djela (članak 110. u vezi članka 34. KZ/11 i članak 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11) na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina, dok se dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Imajući na umu da se taj optuženik u ovom predmetu nalazio u istražnom zatvoru gotovo jednu godinu (od 1. studenog 2014. do 29. listopada 2015.) te visinu neuvjetovanog dijela kazne na koju je on nepravomoćno osuđen, a to je 1 (jedna) godina, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada mu je ukinuo istražni zatvor.

U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika kojima se u suštini osporava odluka prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji iz nepravomoćne presude u odnosu na optuženog P. H., treba navesti da su isti potpuno bespredmetni prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o istražnom zatvoru.

Slijedom izloženoga te budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

II Kž 5/16-4

Zagreb, 11. siječnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.