Revr-1769/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1769/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, članice vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., kojeg zastupaju punomoćnici Z. K. i D. R., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., protiv tuženika „H.“ d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-865/10 od 6. svibnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1859/09 od 1. prosinca 2009., u sjednici održanoj 9. studenog 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeni su ništavim Sporazum o načinu isplate otpremnine sklopljen među strankama 28. srpnja 2003. i Odluka o isplati otpremnine od 28. srpnja 2003. te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike otpremnine bruto iznos od 94.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2003. pa do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.377,50 kn.

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari, a djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.475,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te da je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška tuženiku.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije dopuštena

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Materijalnopravno pitanje zbog koje je tuženik podnio reviziju je:

- dospijeva li otpremnina u trenutku donošenja odluke o otkazu ugovora o radu ili istekom otkaznog roka i prestankom ugovora o radu, odnosno, može li se radnik nakon otkaza ugovora o radu, a prije prestanka ugovora o radu sporazumjeti s poslodavcem o visini otpremnine koja je manja od one koja mu pripada po najpovoljnijem pravu, odnosno, koja je predviđena važećim kolektivnim ugovorom.

Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda zauzetom u pobijanoj odluci tužitelju pripada pravo na otpremninu prema povoljnijem pravu i u skladu s odredbom čl. 126. Kolektivnog ugovora, te da je Sporazum koji je tužitelj sklopio s tuženikom nakon otkaza ugovora o radu, a u svezi visine otpremnine koja je niža od one utvrđene čl. 126. Kolektivnog ugovora, ništav, jer je suprotan prisilnim propisima, odnosno, odredbi čl. 125. st. 2. ZR. U svezi postavljenog materijalnopravnog pitanja ovaj revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Revr-76/09-2 od 4. ožujka 2009. u kojoj je izraženo stajalište da je nastanak prava na otpremninu u smislu čl. 125. ZR vezan uz otkaz ugovora o radu, to pravo ne može nastati prije nego je poslodavac otkazao ugovor o radu (a podrazumijeva se da prije toga tražbina po osnovi prava na otpremninu ne može ni dospjeti, jer ne može dospjeti za naplatu tražbina koja još nije ni nastala) pa se prije toga radnik ne može odreći prava na otpremninu, jer tog prava još nema, odnosno takvo odricanje nema pravnog učinka.

Nadalje, u navedenoj presudi Revr-76/09-2 od 4. ožujka 2009. zauzeto je pravno shvaćanje da odricanje od prava na otpremninu treba razlikovati od ugovaranja visine otpremnine, te sporazum poslodavca i radnika o visini otpremnine predstavlja sporazum kojim se uređuje jedno od pitanja iz radnog odnosa, a koje može biti uređeno samim ugovorom o radu ili posebnim sporazumom (kao u ovom slučaju). Radnik i poslodavac mogu ugovoriti otpremninu s tim da ugovoreni iznos otpremnine ne smije biti manji od onog propisanom odredbom čl. 125. st. 2. ZR. Ugovaranje visine otpremnine nije odricanje od prava na otpremninu, pa niti od dijela otpremnine, ali prema odredbi čl. 7. a. ZR, ako je neko pravo iz radnog odnosa uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drugačije određeno.

S obzirom da je ovaj sud već zauzeo pravno shvaćanje o tom postavljenom pravnom pitanju i da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje je podudarno s tim shvaćanjem, ne radi se o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana iz čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP.

Slijedom navedenog, reviziju tuženika je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 9. studenog 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.