Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the second-instance ruling did not finally close the proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the second-instance judgment did not legally conclude the proceedings. The defendant argued a significant procedural violation under Article 385 of the Civil Procedure Act, claiming the first-instance court wrongly denied reinstatement due to a missed deadline. The court ruled that since the second-instance decision merely confirmed the first-instance ruling without granting a new remedy, the proceedings were not final, thereby stripping the defendant of the right to appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP; čl. 392. i čl. 400. ZPP: An appeal is inadmissible if the second-instance judgment does not finally close the proceedings, as the right to appeal arises only upon a final termination of the case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3016/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, mr. Jasne Brežanski i Stanka Jesenkovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.R. iz O., koju zastupa punomoćnica B.M. iz O., protiv tuženika Sveučilište u Osijeku - Ekonomski fakultet Osijek, kojeg zastupa punomoćnica N.P., radi poništenja odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice i isplate plaća, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž-692/95 od 6. travnja 1995., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku br. Pr-189/93 od 2. ožujka 1995., u sjednici održanoj dana 22. studenog 1995.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem suda prvog stupnja tuženiku nije dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštanog roka za podnošenje žalbe.
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) a koju u reviziji iznosi opisno i predlaže da se ukinu rješenja suda prvog stupnja i drugog stupnja.
U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Temeljem odredbe čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je postupak pravomoćno završen.
Rješenjem suda drugog stupnja, kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim tuženiku nije dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje žalbe, postupak se pravomoćno ne završava, pa protiv tog rješenja tuženiku ne pripada pravo na izjavljivanje revizije.
Iz iznesenih razloga a temeljem odredbe čl. 392. i čl. 400. ZPP reviziju tuženika trebalo je odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 22. studenog 1995.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat v.r.