Legislator Case Law & Legislation
Revr-1674/2012-2 AI generated

Revr-1674/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-1674/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-462/09-2 od 18. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P- 720/08 od 16. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 18. studenoga 2015.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-1674/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) upućujući na važnost pitanja za rješenje ovog spora za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, a o kojem pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1674/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-462/09-2 od 18. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P- 720/08 od 16. prosinca 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 18. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-462/09-2 od 18. studenoga 2009. i presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-720/08 od 16. prosinca 2008., i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženoj RH MUP da tužitelju M. V. iz K. isplati ukupan iznos od 994,48 kn bruto uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.372,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO tekućom od dana donošenja 1. stupanjske presude tj. od 16. prosinca 2008. pa do isplate, sve u roku od 8 dana po prijetnjom ovrhe:“

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.325,00 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo da isplati tužitelju 994,48 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno u izreci prvostupanjske presude uz naknadu tužitelju parničnog troška u iznosu 1.372,50 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) upućujući na važnost pitanja za rješenje ovog spora za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana, a o kojem pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže da se revizija pozivom na odredbu čl. 467.a Zakona o parničnom postupku odbaci jer se radi o sporu male vrijednosti, a drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije dao dopuštenje za podnošenje revizije. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Budući je drugostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku 2. lipnja 2011. ("Narodne novine" broj 57/11 – dalje: ZIDZPP) to se slijedom istoga ne primjenjuje odredba čl. 47. ZIDZPP kojom je dodan čl. 467. a. Zakona prema kojem je revizija u sporu male vrijednosti dopuštena samo uz dopuštenje drugostupanjskog suda.

Predmet ovog spora je isplata razlike plaće za veljaču 2007. po osnovi složenosti poslova između radnog mjesta pomoćnika načelnika za policiju u PP V., na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem i radnog mjesta voditelja smjene OKCP, odnosno radnog mjesta višeg stupnja složenosti i višeg platnog razreda - VŠS, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Pravno pitanje koje se postavlja je, kako to ističe revident, da li policijskom službeniku pripada pravo na isplatu plaće prema rješenju o rasporedu na radno mjesto i plaći ili pravo na isplatu povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje privremeno obavlja na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelj zaposlen kod tuženice, da je rješenjem raspoređen na radno mjesto pomoćnika načelnika za policiju u PP V., za koje radno mjesto je raspoređen rješenjem o rasporedu, a da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao i poslove višeg stupnja složenosti – odnosno poslove voditelja smjene OKCP, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 26. i čl. 80. st. 1., 2. i 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj 92/05, 142/06, 77/07, 107/07 – dalje: ZDS) ocijenivši da tužitelju pripada pravo na razliku plaće između plaće određene za radno mjesto na koje je raspoređen rješenjem i povoljnije plaće određene za radno mjesto višeg stupnja složenosti, koje poslove je obavljao po usmenom nalogu, a da je donošenje rješenja za obavljanje poslova tog radnog mjesta bila obaveza poslodavca.

Prema pravnom shvaćanju ovog, revizijskog suda, takav pravni zaključak nižestupanjskih sudova ne može se prihvatiti.

Prema odredbi čl. 79. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00) na položaj, prava, obveze i odgovornosti policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova primjenjuju se propisi o državnim službenicima, ako tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega nije drukčije određeno. Policijski službenik ima plaću radnog mjesta na koje je raspoređen (arg. iz čl. 85. Zakona o policiji).

Prava državnih službenika od 1. siječnja 2006. nadalje propisuje ZDS. Odredbom čl. 63. st. 1. ZDS propisano je da o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, kao i prestanku državne službe odlučuje rješenjem čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti, a prema odredbi st. 3. toga članka to rješenje je upravni akt. Državni službenik može u smislu odredbe čl. 76. st. 1. u svezi s čl. 80. st. 1. i 2. ZDS po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, pod uvjetima uređenim tim zakonom, i u tom slučaju ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

Iz citiranih odredbi proizlazi da o rasporedu na radno mjesto, o premještaju na drugo radno mjesto i o drugim pravima i obvezama službenika (a pravo državnog službenika na plaću je jedno od temeljnih prava), rješenjem, koje je upravni akt, odlučuje čelnik tijela.

Službeniku se samo na temelju rješenja koje donese čelnik tijela može isplaćivati plaća. Stoga službenik koji je na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto dok ne ishodi navedena rješenja.

U slučaju nedonošenja rješenja, njegovo donošenje se može ishoditi u skladu s odredbom čl. 218. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96) podnošenjem žalbe drugostupanjskom tijelu, a to tijelo je prema odredbi čl. 64. ZDS Odbor za državnu upravu.

Sama činjenica da je tužitelj na temelju naloga nadređenog službenika obavljao poslove drugog radnog mjesta, odnosno poslove voditelja smjene OKCP, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju na to radno mjesto, prema pravnom shvaćanju ovoga suda ne može predstavljati osnovu za stjecanje njegovog prava na isplatu plaće tog radnog mjesta.

Pored naprijed navedenog, o postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010. u odluci poslovni broj Jpzg 20/08, prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

Imajući na umu navedene razloge odgovor na postavljeno pitanje glasi: Policijski službenik koji je privremeno raspoređen na drugo radno mjesto na temelju usmenog naloga nadređenog službenika nema pravo na isplatu povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje privremeno obavlja na temelju usmenog naloga nadređenog službenika dok ne ishodi rješenje o premještaju u kojemu će se utvrditi visina plaće koja mu pripada za poslove koje stvarno privremeno obavlja.

S obzirom na to da tužitelj nije ishodio potrebno rješenje kojim se utvrđuje pravo na povoljniju plaću i iznos te plaće, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće do visine povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje stvarno privremeno obavlja u odnosu na plaću koju prima po osnovi rješenja o rasporedu, trebalo je odbiti kao neosnovan.

Reviziju je stoga trebalo prihvatiti i pozivom na odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci po točkom I.

S obzirom da su po reviziji tuženice preinačene nižestupanjske presude na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl 154. st 1. ZPP. Tuženici je tako na temelju odredbe 163. ZPP priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu 250,00 kuna (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 91/04 i 59/07

- dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 2. prosinca 2008. u iznosu 125,00 kuna te na ročištu 16. prosinca 2008. u iznosu 250,00 kuna (Tbr. 9/2 i 9/1 Tarife), trošak nastao podnošenjem žalbe u iznosu 325,00 kuna (Tbr. 10/1 Tarife) i trošak sastava revizije u iznosu 375,00 kuna (Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, "Narodne novine" broj 108/09).

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer u smislu odredbi čl. 166. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 18. studenoga 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.