Legislator Case Law & Legislation
II Kž-404/2016-4 AI generated

II Kž-404/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-404/2016-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. T., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 15. studenoga 2016. broj Kv I-37/16.-7 (K-18/16.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. studenoga 2016.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-404/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. T., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 404/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. T., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 15. studenoga 2016. broj Kv I-37/16.-7 (K-18/16.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. studenoga 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog T. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. T., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.

– dalje u tekstu: KZ/11.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), u koji mu je na temelju članka 124. stavka 1. točke 4. ZKP/08. uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 8. lipnja 2016. pa nadalje. Također je navedeno da uplata jamstva u visini od 800.000,00 kuna može zamijeniti istražni zatvor.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi T. T. osobno i po braniteljici J. M., odvjetnici iz V. Niti u jednoj od žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove, a u obje se predlaže preinačiti pobijano rješenje te optuženika pustiti na slobodu uz primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 3. i 4. ZKP/08., s time da se u žalbi po braniteljici podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na sadržajnu podudarnost žalbenih razloga s obje će žalbe biti postupljeno kao s jednom optuženikovom žalbom.

Žalba nije osnovana.

II Kž 404/16.-4

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ocjenjujući pravilno i da nisu nastupile nove okolnost koje bi opravdavale izmjenu visine pravomoćno određenog jamstva, kao niti okolnosti koje bi opravdavale primjenu mjera opreza prema optuženiku. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi na više mjesta ističe da je u prvostupanjskom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdnjama da u rješenju nisu uopće navedeni razlozi ili nisu navedeni dostatni razlozi za postojanje konkretne opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika te nemogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. No, pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Optuženi T. T. u svojoj žalbi smatra i da „iako je nesporno … počinio izvjesne kriminalne radnje prema oštećeniku J. L.…, navedene radnje se pravno ne bi mogle podvesti pod obilježja kaznenog djela iz čl. 111.st.1. i 4. KZ/11 u vezi čl.34.st.1.KZ/11“, čime upire na nepostojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja dg se tereti u ovom postupku. No, protivno takvim žalbenim navodima, osnovana sumnja da je ovaj optuženik počinio dva kaznena djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. proizlazi iz potvrđene optužnice, kao i dokaza na kojima se ona temelji, a kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koji proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok odluka o optuženikovoj kaznenopravnoj odgovornosti spada u nadležnost raspravnog vijeća. Stoga ni ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

Okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog T. T. proizlaze iz činjenice da mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret da je počinio dva kaznena djela protiv života i tijela, pokušaja teških ubojstava, pri čemu je prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice osnovano sumnjiv da je u nakani da usmrti J. L. i njegovu suprugu Z. L. zbog navodnog J. izlova ribe na Dunavu u predjelu u kojem on hrani ribu, maskiran vunenom kapom s prorezima za oči, zaogrnut plahtom, s rukavicama na rukama, ponijevši metalnu vodovodnu cijev dužine 45 cm, težine 800 grama te u torbi konop, skalpel i kliješta za žicu, znajući da obitelj L. ključ ulaznih vrata dvorišne ograde odlaže na unutrašnjoj strani ograde, s vanjske strane dohvatio ključ i otključao vrata, ušao u dvorište te sačekao da oštećenici zaspu, a potom ušao u kuću u sobu u kojoj su oni spavali te oštećenom J. L. zadao udarac metalnom cijevi u predjelu glave, uslijed kojeg je on pao na ležaj, nakon čega mu je na glavu stavio prekrivač i pritiskao gušeći ga te nastavljajući zadavati mu udarce metalnom polugom po glavi i tijelu, tako mu nanijevši nagnječnorazdernu ranu u području lijeve strane lica i srednjeg dijela čela, prijelom lijeve zigomatične kosti, koje ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a kako se Z. L. probudila na suprugovo dozivanje i počela vikati tražeći pomoć, podigao stolicu i njome je udario u predjelu desne ruke, a potom metalnom cijevi u

II Kž 404/16.-4

predjelu desne strane glave, nanijevši joj nagnječnorazdernu ranu i nagnječenje glave, koja ozljeda je lake naravi, od kojeg udarca je pala na pod, ali u namjeri usmrćenja nije uspio jer se J. L. odupirao i branio suprugu, a Z. L. je pobjegla na ulicu tražeći od susjeda da pozove policiju te su uskoro pristigli službenici Policijske postaje I. koji su ga spriječili u daljnjem nanošenju ozljeda J. L.

Brojnost i način počinjenja kaznenih djela stavljenih optuženiku na teret, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuju na postojanje podmuklosti, upornosti i drskosti optuženika u njegovom protupravnom postupanju te višeg stupnja kriminalne volje na njegovoj strani. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da su, prema podacima u spisu predmeta, optuženik i oštećeni J. L. dulje vrijeme u netrpeljivim odnosima te da je za vrijeme sukoba optuženik oštećeniku rekao da će doći iz zatvora i srediti ga, ocjena je i ovog suda da sve navedene okolnosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik na slobodi dovršiti pokušana kaznena djela, odnosno počiniti kaznena djela kojima prijeti. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je protiv optuženog T. T., unatoč njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti te rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja na koje se ponovno upire u žalbi, i nadalje opravdana i nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu sve izložene okolnosti i dovodeći ih u međusobnu vezu, za sada se ne bi mogla uspješno otkloniti niti u žalbi predloženim mjerama opreza, a niti jamstvom u nižem iznosu (s obzirom na to da u međuvremenu nisu nastupile neke nove okolnosti koje bi u smislu članka 105. stavka 1. ZKP/08. opravdavale izmjenu visine jamstva), a to je pravilno u pobijanom rješenju zaključio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

Žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno interpretira optuženikovu obranu, ističući da je on naveo „da mu je odjednom palo na pamet da ode zaklati oštećenog J. L.“, tvrdeći u žalbi da to nije rekao. Iz snimke obrane optuženika dane pred državnim odvjetnikom 9. lipnja 2016. to nije sasvim razumljivo, moguće je da je naveo i da oštećenika ode zaplašiti (snimka prvog iskaza optuženika na DVD mediju). Međutim, dovodeći u međusobnu vezu sve navedene okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, navedena pogreška nije od odlučnog značaja za daljnju opstojnost mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 2. točki 3. ZKP/08.

Stoga je, a budući da optuženikova žalba nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. studenoga 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.