Pž-871/2009-3 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

25. Pž-871/09-3

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Lidiji Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja M. N. vl. obrta M… iz G. D., kojeg zastupa punomoćnik R. D., odvjetnik u Č., protiv tuženika M. R. vl. obrta …,

Š.,

radi isplate iznosa od 4.501,80 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-109/08-8 od 9. prosinca 2008., 25. studenog 2013.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-109/08-8 od 9. prosinca 2008. u dijelu točke I. izreke u kojem se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. T. iz Č. poslovni broj Ovrv-19/08 od 12. veljače 2008. održava na snazi za glavnicu u iznosu od 4.501,80 kn sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje tekućim od 9. lipnja 2007. do isplate i za trošak ovršnog postupka do visine od 805,20 kn, i u točki II. izreke glede dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.725,00 kn.

II. Djelomično se prihvaća tuženikova žalba i preinačava presuda Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-109/08-8 od 9. prosinca 2008. u dijelu u kojem se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. T. iz Č. poslovni broj Ovrv-19/08 od 12. veljače 2008. održava na snazi za dio troška ovršnog postupka u iznosu od 73,20 kn i rješava:

Nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika L. T. iz Č. poslovni broj Ovrv-19/08 od 12. veljače 2008. ukida se za dio troška ovrhe u iznosu od 73,20 kn i zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka se u tom dijelu odbija.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Šibeniku poslovni broj P-109/08-8 od 9. prosinca 2008. u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L. T. iz Č. poslovni broj Ovrv-19/08 od 12. veljače 2008. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.725,00 kn.

Iz obrazloženja pobijane presude i stanja spisa proizlazi da je tužitelj zatražio plaćanje iznosa od 4.508,80 kn sa zateznim kamatama po stopi od 14% godišnje tekućim od dospijeća 8. lipnja 2007. do isplate na temelju računa broj 6/2007 od 8. lipnja 2007. za isporučenu robu – piliće.

U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik u podnesenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporio rješenje o ovrsi u cijelosti te poriče dug prema tužitelju, navodeći da nikad nije bila obrtnica, a da su isporučeni pilići bili škartna roba jer nisu bili žute boje nego blijedi, pa ih nitko nije htio kupiti, a budući da je prigovorila nedostacima robe s tužiteljem je postigla sporazum da ne plati ostatak kupovne cijene.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je izvršio uvid u utuženi račun broj 4/2007 od 4. lipnja 2007., karton o pregledu pošiljki životinja i obrtni registar. U obrazloženju se navodi da nije sporno da je tuženica naručila i tužitelj isporučio piliće po cijeni utvrđenoj u računu broj 6/2007 od 4. lipnja 2007. te da račun nije platila. Sporno je, je li isporučena roba imala nedostatak kojeg je tuženica pravovremeno prijavila tužitelju, slijedom čega bi imala pravo na sniženje cijene i to u vrijednosti neplaćene, a isporučene robe.

U obrazloženju se dalje navodi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i navoda stranaka utvrdio da je tuženica imala registriran obrt za uzgoj povrća, cvijeća, ukrasnog bilja te uzgoja peradi, te da je tuženica osporila visinu duga isticanjem prigovora materijalnih nedostatka stvari jer je prigovorila kvaliteti pilića i to stoga što su bili blijedi a ne žuti. Kako tuženica nije predložila dokaze o tome da je u smislu odredbe čl. 401. Zakona o obveznim odnosima naručila stvar izrijekom ili prešutno ugovorenih odlika i svojstava, te posebno na okolnost razlike u kvaliteti između „žutih“ i „blijedih“ pilića, nego samo na okolnosti pravodobnog prigovora, prvostupanjski sud smatra da tuženici ne pripada pravo ni na raskid ugovora ni na sniženje cijene.

Protiv navedene prvostupanjske presude tuženica M. R. je podnijela žalbu. U žalbi navodi da je istaknula prigovor nadležnosti trgovačkog suda time što je navela da je obrt u stanju mirovanja, da je prigovor na kvalitetu robe iznijela isti dan, da je tražila povrat novca i odvoz robe jer je smatrala da je prevarena glede kvalitete robe, da za te okolnosti postoje svjedoci na koje se sud oglušio. Dalje navodi da je sud prihvatio neargumentirane tužiteljeve tvrdnje koje su također bez ikakvih dokaza, jer nema priloženih otpremnica za dovoz i primitak robe, a ni računa za plaćeni iznos. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čI. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te pravilnu primjenu materijalnog prava, sve u vezi s čl. 467. ZPP-a, ovaj sud nalazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čI. 353. st. 1. ZPP-a, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje žalba.

Pobijana presuda nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nisu počinjene ni bitne povrede postupka na koje ukazuje tuženica. Navod da je obrt u stanju mirovanja ne predstavlja prigovor stvarne nenadležnosti suda. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pri čemu u skladu s odredbom čl. 221. st. 1. ZPP-a ne treba dokazivati nesporne činjenice odnosno činjenice koje je stranka priznala u postupku, a prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Prvostupanjski sud je prihvatio tuženičine tvrdnje da je prigovarala kvaliteti robe, ali tuženica nije ni predložila dokaze da je u smislu odredbe čl. 401. Zakona o obveznim odnosima naručila stvar izrijekom ili prešutno ugovorenih odlika i svojstava, te posebno na okolnost razlike u kvaliteti između „žutih“ i „blijedih“ pilića.

U žalbi se sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Međutim, prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovoj parnici radi se o sporu male vrijednosti iz čI. 502. st. 1. ZPP-a, te se presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz spisa proizlazi da nisu sporne odlučne činjenice da je tuženica naručila, a tužitelj isporučio žive piliće u vrijednosti 11.500,00 kn po jediničnoj cijeni iz utuženog računa, da je tuženica pri isporuci platila 7.000,00 kn, a da razliku za koju je izdan utuženi račun broj 6/2007 nije platila jer je prigovarala kvaliteti pilića jer nisu bili „žuti“ nego „blijedi“ pilići.

Kako tuženica nije predložila dokaze da je u smislu odredbe čl. 401. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) naručila stvar izrijekom ili prešutno ugovorenih odlika i svojstava, te posebno na okolnost razlike u kvaliteti između „žutih“ i „blijedih“ pilića, to je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 376. ZOO-a, kada je ocijenio da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu plaćanja, te platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi u cijelosti. Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba odbijena u dijelu za glavnicu u iznosu od 4.501,80 kn, te pripadajuće zatezne kamate.

Žalba je djelomično osnovana protiv odluke o trošku ovršnog postupka.

Za trošak ovršnog prijedloga tužitelju pripada trošak za sastav prijedloga iznos od 500,00 kn, sukladno čl. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 91/04, 37/05 i 59/07, dalje: OT04), za javnobilježničku nagradu iznos od 160,00 kn sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 151/05; dalje: Pravilnik JB 05), te za pripadajući PDV iznos od 145,20 kn, ukupno iznos od 805,20 kn.

Tužitelju ne pripada zatraženi trošak dostave u iznosu od 30 kn, jer već javnobilježnička nagrada obuhvaća i radnje dostavljanja rješenja strankama (čl. 6. Pravilnika JB 05), ni zatraženi trošak javnobilježničke potvrde pravomoćnosti u iznosu od 30,00 kn, ni pripadajućeg zatraženog PDV-a, jer te troškove u ovršnom postupku nije imao (nije ni priložio račun javnog bilježnika), sveukupno mu od dosuđenog troška ne pripada iznos od 73,20 kn.

Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena u dijelu glede troška ovršnog postupka u iznosu od 805,20 kn, a na temelju odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a djelomično je prihvaćena tuženikova žalba i preinačena pobijana presuda u dijelu za iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 73,20 kn i u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi je ukinut i odbijen zahtjev za naknadu tog iznosa troška ovršnog postupka.

Žalitelj nije uspio u sporu te je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosudio tužitelju parnični trošak. Dosuđeni parnični trošak, koji se odnosi na pristojbe na presudu je obrazložen i specificiran te u skladu s Tarifom sudskih pristojbi, a žalitelj i ne osporava dosuđeni trošak ni njegovu visinu.

Žalitelj nije uspio u sporu te je prvostupanjski sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosudio tužitelju parnični trošak. Dosuđeni parnični trošak, koji se odnosi na zastupanje tužitelja po odvjetniku i na pristojbe na presudu je obrazložen i specificiran, a žalitelj i ne osporava određeno dosuđeni trošak ni njegovu visinu.

Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, glede troška parničnog postupka žalba odbijena kao neosnovana i pobijana presuda u tom dijelu potvrđena.

U Zagrebu 25. studenog 2013.

SUDAC

LIDIJA TOMLJENOVIĆ