Rev-1854/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1854/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.P. iz S., zastupanog po punomoćniku D.G., odvjetniku iz S., protiv tuženice Općine Split, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Općine Split, radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 27. III. 1992. godine br. Gž-86/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. X. 1991. godine br. P-1089/90, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1993. godine,

presudio i riješio je :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u odnosu na odbijene tužbene zahtjeve za utvrđenje ništavosti ugovornih odredbi iz toč. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 23. III. 1989. godine te obveze tuženika o novom obračunu naknade za zemljište iz tog ugovora.

II. Revizija se prihvaća u odnosu na preostale tužbene zahtjeve u odnosu na Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 29. XII. 1988. godine, kao i u odnosu na obvezu naknade parničnih troškova, pa se u tom dijelu ukidaju obje nižestupnjevne presude i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi:

"Ništave su i bez pravne važnosti odredbe iz toč. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama "Split 29. XII. 1988. godine" i odredbe iz zadnjeg stava toč. 3. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama "Split 23. III. 1989. godine" sklopljenih između tuženika Općine Split i tužitelja P.J..

Dužan je tuženik sačiniti novi obračun naknade za zemljište dodijeljeno tužitelju i to prema važećim iznosima koji su u Općini Split bili na snazi 14. XI. 1984. godine (za ugovor od 29. XII. 1988. godine) i 12. veljače 1989. godine (za ugovor od 23. III. 1989. godine)." Tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.600 dinara.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i uz prijedlog da se preinače obje nižestupnjevne presude usvajanjem tužbena zahtjeva odnosno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je djelomično osnovana.

Stranke su zaključile dva Ugovora o međusobnim pravima i obvezama (dalje: Ugovor) vezano za dodjelu određenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu tužitelju na korištenje.

Ugovor zaključen 23. III. 1989. godine regulira prava i obveze stranaka, a koje zaključenje je uslijedilo na temelju pravomoćnog rješenja Skupštine općine Split, Komisije za imovinskopravne odnose od 12. I. 1989. godine br. 08/UP-1-1868/87. Tim rješenjem dodijeljeno je tužitelju konkretno zemljište na korištenje. Tim i takvim rješenjem određeni su uvjeti, pa i akontacija novčane naknade za prometnu vrijednost zemljišta i rentu. Rješenje od 12. I. 1989. godine donijeto je na temelju odredbe čl. 45. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88 - dalje: ZGZ), a sporni ugovor između stranaka zaključen je na temelju odredbe čl. 51. st. 1. istog zakona. Odredbe tog članka Zakona propisuju zaključenje ugovora o međusobnim pravima i obvezama u skladu sa uvjetima utvrđenim u rješenju o davanju građevinskog zemljišta na korištenje.

S obzirom da je prema odredbama čl. 42. st. 2. ZGZ (koje se odnose na sadržaj rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta) određena novčana naknada tužitelju kao akontacija, dok je za konačni iznos navedenim rješenjem određeno da će se "utvrditi ugovorom iz toč. 3.", a samo navedeni iznos akontacije iz rješenja o dodjeli zemljišta i sadrži toč. 3. Ugovora iz 1989. godine dok je određeno da će se konačni iznos utvrditi aneksom ugovora, to takvo stanje sadržaja Ugovora iz 1989. godine ne ukazuje da bi ugovor bio zaključen protivno - prije svega - uvjetima propisanim u rješenju o dodjeli građevinskog zemljišta na korištenje, a niti odredbama navedenih propisa, pa nema osnova za utvrđenje ništavosti osporene ugovorne odredbe (o ništavosti ugovora temeljem odredbe čl. 55. st. 1. ZGZ).

Zato je valjalo odbiti u tom dijelu reviziju tužitelja, budući da je u odnosu na Ugovor iz 1989. godine pravilno primijenjeno materijalno pravo (odredba čl. 393. Zakona o parničnom postupku - primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91).

U odnosu na Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji su stranke zaključile 29. XII. 1988. godine materijalno pravo je pogrešno primijenjeno, budući da je sud propustio raspraviti valjanost tog ugovora već prema navedenoj odredbi čl. 45. ZGZ.

I taj ugovor je zaključen na temelju rješenja - pravomoćnog - o dodjeli građevinskog zemljišta tužitelju na korištenje - "rješenja SO Split br. 07/UP-I-2083/82 od 14. XI. 1984. godine", pa bi prema odredbama čl. 45. ZGZ njegov sadržaj o pravima i obvezama morao biti u skladu s uvjetima određenim u navedenu rješenju, kao pravnoj osnovi za zaključenje tog i takvog ugovora između stranaka.

U tome smislu nije se niti raspravljalo o stanju stvari, pa je revizija tužitelja osnovana. Valjalo je međutim ukinuti obje nižestupnjevne presude kako bi se u odnosu na navedenu materijalnopravnu odredbu raspravilo potrebno činjenično stanje i konačno utvrdilo da li ima osnova za utvrđenje ništavosti sporne ugovorne odredbe a to u smislu odredaba čl. 55. st. 1. ZGZ povezano sa navedenim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu.

U tom dijelu ukinute su nižestupnjevne odluke i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 3. studenog 1993.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić v.r.