Rev-3362/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3362/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za vodno područje primorsko istarskih slivova iz R., kojeg zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., protiv ovršenika Đ. S. iz K., (OIB: ...), radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3857/11-3 od 24. prosinca 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-79/11-2 od 24. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 20. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3857/11-3 od 24. prosinca 2014. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-79/11-2 od 24. siječnja 2011. Općinski sud u Krku je odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu 3.672,84 kn sa zateznim kamatama i troškovima ovrhe, kako je to pobliže određeno navedenim rješenjem o ovrsi.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci uvažena je žalba ovršenika te je ukinuto rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda i prijedlog za ovrhu je odbačen, te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08, 123/08., 57/11, 148/11,25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet postupka u ovoj stvari je prijedlog ovrhovoditelja Hrvatskih voda protiv ovršenika radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršnih isprava - konačnih i izvršnih rješenja Hrvatskih voda donesenih u upravnom postupku zbog naplate naknade za uređenje voda.

Prvostupanjski sud je na temelju izvršnih rješenja ovrhovoditelja, kao ovršnih isprava, odredio predloženu ovrhu.

Drugostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP-a, ocijenio da je sud odlučio o zahtjevu (prijedlogu za ovrhu) koji ne ide u sudsku nadležnost, te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, te je ukinuo provedene ovršne radnje.

Zaključak o sudskoj nenadležnosti drugostupanjski sud temelji na odredbama čl. 16. st. 2., čl. 17. i čl. 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09 i 90/11 - dalje: ZFVG), zatim na odredbi čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/2011 i 90/2011 - dalje: ZKG), kao i na odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08 i 18/11).

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih isprava podnesen je 24. siječnja 2011., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/96, 29/99, 42//00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08. - dalje: OZ) kojom je propisano da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje: Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud na temelju odredbi Ovršnog zakona?

Ovrhovoditelj, se, pritom, poziva na zauzeto shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci br. U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., prema kojemu predmeti naplate vodnih naknada idu u sudsku nadležnost, ističući nepodudarnost pobijane drugostupanjske odluke s tim shvaćanjem.

Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je, s obzirom na različito shvaćanje drugostupanjskog suda i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci o pitanju nadležnosti za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja Hrvatskih voda kojima je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 5. st. 1. ZFVG u vodne naknade spada i naknada za uređenje voda.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. ZFVG. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj 82/10, u daljnjem tekstu Uredba) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000, nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. navedene Uredbe, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate naknade za uređenje voda, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada.

Međutim, prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Prema odredbi čl. 1. Ovršnog zakona, tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, određujući da Hrvatske vode postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika naknada za uređenje vode, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju izvršnih rješenja Hrvatskih voda kojima je obračunata vodna naknada (naknada za uređenje voda) i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

Stoga je osnovana tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 16. ZPP-a kada je ocijenio da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost te kada se oglasio nenadležnim, odbacio prijedlog za ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojem će ocijeniti žalbene navode ovršenika.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 20. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.