I Kž-381/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 381/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene D. K.-S. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 38. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenice izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 2. lipnja 2016. broj Kv I-31/16-5, u sjednici vijeća održanoj 18. kolovoza 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba osuđene D. K.-S..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđene D. K.-S. za obnovu kaznenog postupka koji je bio podnesen pozivom na odredbu članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđena D. K.-S. po braniteljici, odvjetnici B. T., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđena D. K.-S. u žalbi opširno reproducira sadržaj medicinske dokumentacije koja je bila priložena zahtjevu za obnovu kaznenog postupka i zaključuje da se „zbog zdravstvenog stanja osuđene D. K.-S. i njenog pogoršanja, a za koje sud nije znao prilikom odlučivanja o kazni, (…) radi o novim činjenicama“ zbog čega da je prvostupanjski sud „pogrešno utvrdio činjenično stanje i odbio osuđenicu sa zahtjevom“ te navodi da bi se, „s obzirom na

I Kž 381/16-4

medicinsku dokumentaciju i mišljenja liječnika, svrha kažnjavanja (…) postigla i zatvorskom kaznom koja bi se zamijenila radom za opće dobro“.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nije utvrdio da zdravstveno stanje osuđenice ne predstavlja novu činjenicu za koju sud nije znao kad se izricala presuda, već je našao da narušenje njenog zdravstvenog stanja nije takvo da bi, da je sudu ta okolnost i bila poznata prilikom izricanja kazne, moglo dovesti do blaže osude (8. i 9. odlomak na 2. stranici te 1. odlomak na 3. stranici pisanog rješenja).

Pritom razlozima navedenima u pobijanom rješenju, a s obzirom na žalbene tvrdnje osuđenice, valja dodati i da je osuđena D. K.-S. zahtjevu za obnovu priložila samo noviju medicinsku dokumentaciju vezanu uz psihijatrijske preglede i psihologijske nalaze iz razdoblja od 9. srpnja 2015. (dakle, više od pola godine nakon pravomoćnosti presude kojom je ona osuđena na kaznu zatvora) do 28. travnja 2016., a ne i za ranije liječenje (na koje ukazuje samo podatak iz anamneze uzete prilikom prvog specijalističkog pregleda u Poliklinici S., koji se odnosi na navodno liječenje tijekom 2003., o čemu, međutim, nije priložena nikakva dokumentacija), a dijagnosticirane su joj duševne smetnje u vidu „ostalih perzistirajućih sumanutosti“ i „poremećaja prilagodbe“, koje smetnje se, prema sadržaju te dokumentacije, vežu prvenstveno uz aktualne obiteljske prilike osuđenice (brigu o bolesnim roditeljima i izdržavanje kazne zatvora izrečene njenom sinu, A. K., suoptuženiku u ovom kaznenom postupku) pa se očigledno ne radi o dugotrajnijim zdravstvenim problemima osuđenice koji bi mogli značajnije utjecati na njeno funkcioniranje u društvu pa te zdravstvene tegobe, ni prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ne bi, da su postojale ili bile poznate sudu u vrijeme izricanja presude, očito dovele do blaže osude.

Zbog svega iznesenog, ispravno je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđene D. K.-S. za obnovu kaznenog postupka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu osuđenice nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena je žalba osuđene D. K.-S., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. kolovoza 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.