Gzp-1708/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice V. H. iz O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 1. prosinca 2008., dana 16. listopada 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-1708/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: - povodom žalbe tužiteljice od 8. veljače 2008. spis je 22. veljače 2008. otpremljen Županijskom sudu u Vukovaru, koji je u tom sudu zaprimljen 25. veljače 2008. i zaveden pod poslovnim brojem Gž-555/08, pod kojim brojem se predmet i dalje vodi.
Full text
Broj: Gzp 1708/08-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice V. H. iz O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 1. prosinca 2008., dana 16. listopada 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Vukovaru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-555/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici V. H., u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kn.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 1. prosinca 2008. podnijela ovom sudu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Vukovaru pod poslovnim Gž- 555/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja P-932/06, očitovanja Županijskog suda u Vukovaru od 11. ožujka 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Vukovaru utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01- dalje: Ustav):
- postupak je pokrenut 15. travnja 1999. pred Općinskim sudom u Vukovaru tužbom tužiteljice V. H. protiv tuženika B. d.o.o., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate,
- na ročištu 31. siječnja 2002. tužiteljica je ispravila tužbu (naznačila točno tvrtku tuženika - B. d.d.), tuženik je iznio odgovor na tužbu, nakon čega su pozvane stranke dostaviti u spis svu relevantnu dokumentaciju,
- 15. veljače 2002. zaprimljen je u spis pripremni podnesak tužiteljice,
- na ročištu 21. veljače 2002. saslušana je tužiteljica, nakon čega je zaključena glavna rasprava,
- istog dana (21. veljače 2002.) donesena je presuda posl.br. P-329/99 kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, presuda je izrađena 30. prosinca 2002., a strankama je dostavljena 2. siječnja 2003. (tužiteljici), odnosno 7. siječnja 2003. (tuženiku),
- povodom žalbe tuženika od 15. siječnja 2003., na koju je tužiteljica odgovorila 27. siječnja 2003., Županijski je sud u Vukovaru, rješenjem posl.br. Gž-233/03 od 26. ožujka 2003., ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio istome sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- podneskom od 24. kolovoza 2005. tužiteljica je uredila tužbu i promijenila tužbeni zahtjev na način da je povukla zahtjev za isplatu plaće, a uz postojeći zahtjev radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, istakla je i zahtjev za isplatu otpremnine,
- na ročištu 6. rujna 2005. svaka stranka ostala je kod svojih navoda, tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te je određeno izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice,
- na ročištu 29. studenog 2005. saslušana je tužiteljica, nakon čega je zaključena glavna rasprava,
- 12. prosinca 2005. donesena je i objavljena odluka posl.br. P-221/03, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine, dok je tužba u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva poništenje odluke o prestanku radnog odnosa odbačena,
- povodom žalbe tužiteljice od 20. prosinca 2005., Županijski je sud u Vukovaru rješenjem posl.br. Gž-198/06 od 23. veljače 2006. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- na ročištu 21. travnja 2006. naloženo je tužiteljici u roku od 8 dana dostaviti u spis adresu predloženog svjedoka J. K.,
- tužiteljica je raspravnom rješenju od 21. travnja 2006. udovoljila podneskom od 16. lipnja 2006.,
- na ročištu 23. lipnja 2006. saslušan je svjedok J. K. te je pozvana tužiteljica u roku od 8 dana dostaviti u spis dokaz o pravovremenom obraćanju tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava,
- podneskom od 3. srpnja 2006. tužiteljica obavještava sud da nije u mogućnosti postupiti po raspravnom rješenju od 23. lipnja 2006.,
- na ročištu 6. srpnja 2006. svaka strana ostala je kod svojih navoda i prijedloga, nakon čega je glavna rasprava zaključena,
- 12. srpnja 2006. donesena je i objavljena oduka posl.br. P-191/06, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine, dok je tužba u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva poništenje odluke o prestanku radnog odnosa odbačena,
- povodom žalbe tužiteljice od 21. srpnja 2006., spis je 6. rujna 2006. otpremljen Županijskom sudu u Vukovaru, koji je uz dopis od 20. rujna 2006. spis remisorno vratio sudu prvog stupnja na odluku o pravovremenosti dopune žalbe dostavljene neposredno sudu drugog stupnja,
- rješenjem od 2. listopada 2006. prvostupanjski je sud odbacio dopunu žalbe tužiteljice, kao nepravovremenu,
- 16. listopada 2006. spis je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Vukovaru na odluku o žalbi tužiteljice od 21. srpnja 2006.,
- rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-3269/06 od 14. prosinca 2006. ukinuta je prvostupanjska odluka i predmet je vraćen istom sudu, ali drugom sucu na ponovno suđenje,
- na ročištu 6. ožujka 2007., zbog izmjene raspravnog suca, glavna je rasprava iznova započela te je po službenoj dužnosti određeno izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem tužiteljice kao stranke,
- na ročištu 23. ožujka 2007. dopunski je saslušana tužiteljica, nakon čega je zaključena glavna rasprava,
- na ročištu 5. travnja 2007. ponovno je otvorena glavna rasprava te je pozvana tužiteljica u roku od 8 dana ispraviti tužbu,
- rješenje od 5. travnja 2007. tužiteljici je dostavljeno 2. srpnja 2007. te je ista podneskom od 11. srpnja 2007. uredila tužbu,
- na ročištu 26. rujna 2007. zaključena je glavna rasprava,
- 10. listopada 2007. donesena je i objavljena presuda posl.br. P-932/06 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev; presuda je izrađena 21. siječnja 2008.,
- povodom žalbe tužiteljice od 8. veljače 2008. spis je 22. veljače 2008. otpremljen Županijskom sudu u Vukovaru, koji je u tom sudu zaprimljen 25. veljače 2008. i zaveden pod poslovnim brojem Gž-555/08, pod kojim brojem se predmet i dalje vodi.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje, teče od podnošenja tužbe (15. travnja 1999.) i traje do dana donošenja ovog rješenja o zahtjevu predlagateljice (16. listopada 2009.), što ukupno iznosi 10 godina, šest mjeseci i jedan dan. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je neučinkovitog i dijelom ne posve ažurnog postupanja suda. Naime, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti usmjerene okončanju postupka te četiri puta meritorno odlučio o pravu predlagateljice, vođenje predmetnog postupka u trajanju od preko deset godina, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka. Osim što se u postupanju suda prvog stupnja zamjećuje jedan period neopravdane neaktivnosti (od zaprimanja tužbe 15. travnja 1999. do 31. siječnja 2002. kada je održano prvo ročište u ovoj pravnoj stvari) uočava se i da je isti sud presudu od 21. veljače 2002. pismeno izradio tek po proteku osam mjeseci od dana donošenja, iako je prema tada važećem Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99. i 88/01. – dalje: ZPP) postojala obveza pismenog izrađivanja presude u roku od osam dana od njezina donošenja (članak 337. stavak 1. ZPP). Nadalje, neučinkovitost prvostupanjskog suda koja se sastoji u tome što su tri meritorne odluke ukinute od strane suda drugog stupnja, u znatnoj mjeri je utjecala na trajanje postupka, čija ukupna duljina ne zadovoljava kriterij suđenja u razumnom roku. Ovo osobito stoga što je odredbom članka 434. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. dalje: ZPP), koja odredba je bila na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, određeno da je sud u radnim sporovima, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek dužan obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.
S obzirom na predmet spora (poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i isplata otpremnine) može se zaključiti da je postupak donekle činjenično složen, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.
Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, svojim postupanjem nije pridonijela duljini trajanja postupka.
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed duljine sudskog postupka, imajući na umu i postupanje nadležnih sudova, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 15.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. listopada 2009.
S U D A C
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.