Gž-1726/2010-2 · Županijski sud u Dubrovniku



Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Gž. 1726/10

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petar Barbir & Mateo Barbir sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-372/09 od 25. svibnja 2010. godine, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 2013. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P. 372/09 od 25. svibnja 2010. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

'1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao dio čes. zem. 5290/1, površine 20174 m2, dio čes. zem. 5290/65 površine 1375 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 6011 m2 sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su prikazane u skici vještaka mjernika ing. Zlatana Polića br. P 372/09 (prilog 1) od 18.09.2009.g. brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-35-36-1 koja skica čini sastavni dio vještva vještaka Zlatana Polića od 18.09.2009.godine i ove presude i to u dijelu od 1/1, što mu je tuženik dužan priznati.

2. Tužitelj je ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista i to na nekretninama iz toč.1. ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi za cijelo uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tuženika.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak, a sve ovo u roku od 15 dana.'

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kuna."

Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na kojeg sadržajno ukazuje žalitelj osporavajući pravilnost izvedenih dokaza.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 20174 m2, čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1375 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 6011 m2, sve u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su prikazane u skici vještaka mjernika ing. Zlatana Polića br. P 372/09 (prilog 1) od 18.09.2009.g. brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34-35-36-1 i to u dijelu od 1/1, kao i zahtjev za izdavanje ovlaštenja tužitelju da temeljem presude i prijavnog lista na tim nekretninama zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi za cijelo uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tuženika.

Tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, i to do 6. travnja 1941.godine.

Prvostupanjski sud je s ispravnog materijalnopravnog pristupio razrješenju ovog spora. Vrijeme posjedovanja u razdoblju od 1941. pa do 1991.godine ne može se računati rok za stjecanje prava vlasništva, jer je nekretnina u tom razdoblju bila u režimu društvenog vlasništva. Tužitelj ili njegovi pravni prednici mogli su steći pravo vlasništva dosjelošću prije 6. travnja 1941. godine posjedovanjem u vremenskom trajanju od 40. godina.

Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je pravilno zaključio da se iz raspravne građe ne mogu utvrditi odlučne činjenice, kad su tužiteljevi prednici stupili u posjed predmetnih nekretnina, u kojoj su je površini posjedovali, kao ni koliko dugo je trajao njihov posjed.

Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe.

Ocjenjujući važnije žalbene navode u smislu odredbe čl. 375. stavak 1. ZPP-a istaknuti je da, protivno shvaćanju žalitelja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se iz izvedenih dokaza ne može pouzdano utvrditi tko je od tužiteljevih prednika i kad stupio u posjed predmetne nekretnine. Duljina trajanja posjeda je odlučna za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, a tu činjenicu je tužitelj bio dužan dokazati.

Okolnost da je nekretnina koja je predmet spora ograđena suhozidom ukazuje da je ona obrađivana, ali ne dokazuje duljinu trajanja tužiteljevog posjeda ili posjeda njegovih prednika.

Prvostupanjski sud je, dakle, pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici predmetnu nekretninu posjedovali u vremenskom razdoblju od 40 godina prije 6. travnja 1941.godine, a daljnjih dokaznih prijedloga na ove okolnosti nije bilo.

U razdoblju od 8. listopada 1991. godine pa do dana podnošenja tužbe (2007. godine) tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću i da je bio u neprekidnom posjedu, jer je poštenom posjedniku temeljem odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske 40 godina.

Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja, pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

U Dubrovniku, 4. prosinca 2013. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi, v.r.