I Kž-248/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-248/1991-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Horvatinović mr Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Gudelj Milana i Milošević Vesne kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. Z. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 143. st. 1. KZH i dr., odlučujući o žalbama opt. M. Z., opt. F. E., opt. K. I. i javnog tužioca, podnesenim protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 25. listopada 1990. br. K-33/90-39, u sjednici održanoj 19. ožujka 1992. saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Baldu,

r i j e š i o j e:

I. Uvažava se žalba opt. M. Z., a povodom te žalbe i žalbi javnog tužioca te žalbi opt. F. E. i opt. K. I., po službenoj dužnosti ukida se prvostepena presuda u osuđujućem dijelu te i u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. Š. Ž., T. G., H. M., E. P., Ž. Ž., opt. M. M., K. B., L. N., G. D. i opt. L. F., te se u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod toč. I, žalbe opt. F. E., opt. K. I. i javnog tužioca postale su bespredmetne.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom Okružni sud u Rijeci od 25. listopada 1990. godine br. K-33/90-39, oglasio je krivima: optuženika M. Z. zbog učina kriv. djela iz čl. 143. st. 1. u vezi čl. 231. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZH), pobliže opisanog u toč. 1. izreke pobijane presude; optuženika F. E. zbog učina kriv. djela iz čl. 231. st. 1. KZH, u vezi čl. 24. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), pobliže opisanog u toč. 2. izreke pobijane presude; opt. K. I., zbog učina kriv. djela iz čl. 231. st. 1. KZH, u vezi čl. 23. st. 1. KZJ, pobliže opisanog u toč. 3. izreke pobijane presude; optuženika P. D. zbog kriv. djela iz čl. 231. st. 1. KZH u vezi čl. 23. st. 1. KZJ, pobliže opisanog u toč. 4. izreke pobijane presude i optuženicu G. K., zbog kriv. djela iz čl. 225. st. 1. KZH, pobliže opisanog u toč. 5. izreke pobijane presude, te istima izrekao krivične sankcije, i to: opt. M. Z. po čl. 143. st. 1. KZH, kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, i po čl. 50. st. 1. KZJ, u kaznu zatvora uračunao mu vrijeme provedeno u pritvoru od 27. studenog 1989. godine do 25. listopada 1990. godine. Po čl. 36. st. 2. KZJ optuženiku M. Z. izrečena je sporedna novčana kazna u iznosu od 30.000 (tridesettisuća) dinara, koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca. Po čl. 66. KZJ optuženiku M. Z. izrečena je mjera sigurnosti zabrane obavljanja poziva djelatnosti ili dužnosti s raspolaganjem, upotrebom, upravljanjem ili rukovanjem društvenom imovinom ili čuvanjem te imovine, za vrijeme od 4 (četiri) godine.

Istom presudom, po čl. 52. i čl. 53. KZJ, optuženiku F. E., opt. K. I., opt. P. D. i opt. G. K., izrečena je uvjetna osuda i utvrđene kazne zatvora i to: opt. F. E., po čl. 231. st. 1. KZH, u trajanju od 6 (šest) mjeseci; opt. K. I., po čl. 231. st. 1. KZH, uz primjenu čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 4. KZJ, u trajanju od 5 (pet) mjeseci; opt. P. D., po čl. 231. st. 1. KZH, uz primjenu čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 4. KZJ u trajanju od 5 (pet) mjeseci i opt. G. K. po čl. 225. st. 1. KZH, u trajanju od 3 (tri) mjeseca, s time da je svim optuženicima određen rok kušnje u.trajanju od 1 (jedne) godine.

Istom presudom, po čl. 350. t. 3. Zakona o kriv. postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), oslobođeni su optužbe, optuženik Š. Ž., T. G., opt. H. M., opt. E. P., opt. Ž. Ž., opt. M. M., opt. K. B., opt. L. N., opt. G. D., opt. L. F., da bi počinili kriv. djela iz čl. 231. st. 1. i 2. KZH u vezi čl. 24. st. 1. KZJ, a optuženik M. D., da bi počinio kriv. djelo iz čl. 231. st. 1. KZH u vezi čl. 23. st. 1. KZJ, pobliže opisanih u izreci pobijane presude.

Istom presudom, po čl. 349. t. 3. ZKP, odbijena je optužba, protiv optuženika K. A., da bi počinio kriv. djelo iz čl. 231. st. 1. KZH u vezi čl. 23. st. 1. KZJ, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

Protiv osuđujućeg dijela pobijane presude podnijeli su žalbe: opt. M. Z. po zajedničkim braniteljima mr. S. T. i Š. M., odvjetnicima iz R., te D. S., odvjetniku iz Z., zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 363. ZKP), i predlaže da drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pak, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni i optuženika M. Z. osudi na "blažu kaznu", a svakako ukine mjeru sigurnosti iz čl. 66. KZJ; opt. F. E. po branitelju Š. B., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika F. E. oslobodi optužbe, ili pak pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje; opt. K. I., po branitelju V. B.-H., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 11. ZKP, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili pak, pobijanu presudu preinači na način da optuženika K. I. oslobodi optužbe; javni tužioc zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. Z., i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na sve optuženike, osim opt. M. D., u pogledu oslobađajućeg dijela prvostepene presude i predlaže da drugostepeni sud ukine oslobađajući dio pobijane presude (osim u odnosu na opt. M. D.) a opt. M. Z. osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni

Javni tužilac, postupajući po odredbi čl. 370. st.

2. ZKP, stavio je prijedlog, u kojem ističe, da drugostepeni sud provjeri navode optuženika M. Z. u pogledu ostvarenja bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 1. ZKP, te ako su ti navodi točni, ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a ako navodi optuženika M. Z. nisu točni, odbije žalbu svih optuženika, a žalbu javnog tužioca uvaži kao osnovanu, ukine oslobađajući dio prvostepene presude (osim u odnosu na opt. M. D.), a opt. M. Z. osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Iako su optuženik M. Z. i opt. K. I., u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, zahtijevali da o sjednici vijeća budu obaviješteni oni i njihovi branitelji mr. S. T., Š. M., D. S. i V. B.-H., kako bi istoj prisustvovali, sjednica vijeća održana je u odsutnosti istih, a na temelju odredbe čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti ili jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91), a prema kojoj se u postupku o žalbi ne primjenjuju odredbe ZKP o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća (čl. 371. st. 1., 2. i 4. ZKP).

Žalba optuženika M. Z. je osnovana, dok su žalbe optuženika F. E., opt. K. I. i javnog tužioca postale bespredmetne.

Na žalbu opt. M. Z..

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 1. ZKP — jer je sud bio nepropisno sastavljen.

Naime, žalitelj u žalbi ističe da su u toku suđenja i donošenja prvostepene presude sudjelovali u radu suci - porotnici G. M., D. N. i E. B., kojima je još 27. prosinca 1989. godine istekao mandat sudaca - porotnika, a nakon isteka mandata nisu ponovno birani za suce - porotnike.

Da bi provjerio navode žalitelja, ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, zatražio je izvješće od prvostepenog suda. Okružni sud u Rijeci dopisom od 17. ožujka 1992. godine br. 4-Su-139/92-2, potvrđuje navode žalitelja, tj. da su suci porotnici G. M., D. N. i E. B. sudjelovali u radu vijeća kao suci - porotnici u krivičnom predmetu protiv optuženika M. Z. i drugih, zbog kriv. djela iz čl. 143. st. 1. KZH i dr., iako im je istekao mandat sudaca - porotnika još 27. prosinca 1989. godine (prvostepena presuda je donesena 25. listopada 1990. godine) a nakon isteka mandata nisu ponovno birani.

Kako je prvostepeni sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Kako je prvostepena presuda ukinuta kako uvaženjem žalbe opt. M. Z., tako i po službenoj dužnosti to su žalbe optuženika F. E., opt. K. I. i javnog tužioca (koji se žale zbog drugih osnova a ne bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. t. 1. ZKP) postale bespredmetne.

Međutim, kako je ovaj drugostepeni sud u povodu žalbe opt. M. Z., utvrdio da su razlozi iz kojih je donio odluku u korist opt. M. Z. od koristi i za opt. F. E. i opt. K. I. (koji nisu podnijeli žalbe u tom smislu) te opt. P. D. i opt. G. K. (koji nisu uopće podnijeli žalbe), po službenoj dužnosti, postupio je kao da takve žalbe postoje, te je i u odnosu na ove optuženike ukinut osuđujući dio prvostepene presude (čl. 380. ZKP - tzv. "beneficium cohaesionis").

Što se pak tiče žalbe javnog tužioca ista je postala bespredmetna jer je ovaj drugostepeni sud ukinuo prvostepenu presudu u dijelu na koji se javni tužioc žali, tj. na odluku o kazni za optuženika M. Z. i oslobađajući dio prvostepene presude, osim na opt. M. D.

U pogledu opt. M. D. ovaj drugostepeni sud nije donosio nikakvu odluku jer je prvostepena presuda u odnosu na tog optuženika postala pravomoćna jer se Gpt. M. D. nije žalio, kao ni javni tužitelj u pogledu tog optuženika, a drugostepeni sud nije mogao primijeniti odredbu iz čl. 380.

ZKP, jer razlozi iz kojih je donio odluku u korist optuženika nisu od koristi za optuženika M. D.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, otkloniti će povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon toga donijeti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe iz čl. 357. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 19. ožujka 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr Ružica, v.r.