Rev-4675/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4675/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Kanade, zastupanog po punomoćniku V. LJ., odvjetniku u S., protiv I. tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S., i II. tuženika L. n. p. d.d. iz S., zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-312/19-2 od 12. travnja 2019. kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu posl. broj P-1502/17 od 7. siječnja 2019., u sjednici održanoj 26. studenoga 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-312/19-2 od 12. travnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P-1502/17 od 7. siječnja 2019. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv I. tuženika, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-312/19- 2 od 12. travnja 2019. u dijelu u kojem je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. broj P-1502/17 od 7. siječnja 2019. kojim je tužba tužitelja protiv II. tuženika odbačena, odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv istog prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi parničnog troška, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad. 1 koji glasi:

"Dužan je tuženik ad. 1 solidarno sa tuženikom ad. 2, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 500.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 31. 07. 2004. godine pa do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora sa zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate."

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika ad. 2.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad. 2 parnični trošak u iznosu od 10.156,25 kn.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad. 1 za naknadu parničnog troška od tužitelja kao neosnovan."

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se prihvaća kao osnovana pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1502/17 od 07. siječnja 2019. godine:

- potvrđuje u izreci presude kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I- tuženika, i u točki I. izreke rješenja kojom je odbačena tužba u odnosu na II-tuženika,

- preinačuje u točki II izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka pa se sudi:

"Nalaže se tužitelju S. B. iz Kanade, da II-tuženiku L. n. p. d.d. S., isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 4.687,50 kuna, u roku od 15 dana."

Točka III izreke rješenja, kao ne pobijana, ostaje neizmijenjena.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe."

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv I. tuženika nije osnovana.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj je u reviziji određeno naveo i obrazložio tek revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Stoga, pobijana drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja protiv I. tuženika, ispitana je u okviru tog revizijskog razloga.

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Ni prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Obrazloženja tih presuda sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa između tužitelja i I. tuženika. Nižestupanjski sudovi su iznijeli također jasne i potpune ocjene izvedenih dokaza te su zaključili da tužitelj nije dokazao da bi on osobno pretrpio utuženu štetu (a niti visinu te štete). Također su nižestupanjski sudovi dali jasne i potpune razloge o tome zbog čega nisu prihvatili daljnje dokazne prijedloge tužitelja (čl. 220. st. 2. ZPP), odnosno na razuman način ukazuju zbog čega se niti izvođenjem tih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice za koje je na tužitelju bio teret dokaza. Time u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Kako tužitelj kroz revizijski razlog navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava pobijati drugostupanjsku presudu i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tužitelj u reviziji i izrekom navodi da drugostupanjsku presudu pobija iz tog razloga, za ukazati je na sljedeće. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi i taj revizijski razlog nisu uzeti u razmatranje.

Iako tužitelj u uvodnom dijelu revizije navodi da drugostupanjsku presudu pobija i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, on taj revizijski razlog nije određeno naveo, a niti obrazložio. Tako iz revizije tužitelja nije razvidno koju bi to određenu pravnu normu (u okviru koje instituta) nižestupanjski sudovi (po ocjeni samog tužitelja) pogrešno primijenili ili propustili primijeniti. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. i čl. 392. a. st. 1. ZPP).

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

Revizija tužitelja protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje gdje je tužba tužitelja protiv II. tuženika odbačena, također nije osnovana.

Pobijano drugostupanjsko rješenje u tom dijelu ispitano je u okviru revizijskog razloga neprimjenjivanja odredbe čl. 42. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 114/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN), a koji razlog je tužitelj određeno naveo i obrazložio (čl. 386. i čl. 391. a. st. 1. ZPP).

Taj revizijski razlog nije osnovan. Ovo stoga što eventualni propust II. tuženika da u izvješću o financijskom stanju i poslovanju navede određene obveze i pokrenute sudske postupke (čl. 42. ZFPPN) nije od utjecaja na pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe (čl. 71. ZFPPN), a niti je od utjecaja na pravne učinke predstečajne nagodbe (čl. 81. ZFPPN). Odnosno taj eventualni propust II. tuženika nije od utjecaja na dopustivost tužbe tužitelja protiv II. tuženika.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

Revizija tužitelja protiv pobijanog drugostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je odlučeno o naknadi parničnog troška nije dopuštena.

Naime, pravomoćna odluka suda o naknadi parničnog troška nije odluka kojom se pravomoćno završava postupak glede predmeta (merituma) spora.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćne odluke o naknadi parničnog troška prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.