I Kž-509/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 509/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božićević Grbić, Ileane Vinja, Senke Klarić Baranović i Vesne Vrbetić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. M. D., opt. M. C., opt. K. D. i opt. K. L., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. ožujka 2010. broj K 76/09, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić, u sjednici održanoj dana 2. rujna 2010.

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se djelomično žalba opt. K. D., a povodom te žalbe i žalbe opt. M. D. i po službenoj dužnosti u odnosu na opt. M. D., preinačuje se prvostupanjska presuda i izriče da se:

- opt. M. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

- opt. K. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 u nastavku: ZKP)

o s l o b a đ a j u o d o p t u ž b e .

da bi:

točka 6.) u vremenu od 30. listopada pa do 9. studenog 2009. u S. i O. prema dogovoru i zajedno sve do uhićenja K. D. nakon što su neovlašteno prodajom opojne droge pribavili točno neutvrđen iznos novca na način opisan pod točkama 1. 2. i 3. svjesni njegovog porijekla i u nakani prikrivanja načina stjecanja, koristili se tekućim računom njihovog oca Z. D. broj 40307447000, otvorenim u S. G. – S. banci d.d. tako da je na njega opt. K. D. dana 2. studenog 2009. uplatio 1000,00 kn i dana 9. studenog 2009. godine uplatio 1100,00 koji protupravno stečeni novac je podizao Z. D. i predavao opt. M. D.,

I Kž 509/10-3

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja prikrivanje protuzakonito dobivenog novca, opisano i kažnjivo po čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona (NN broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 u daljnjem tekstu KZ).

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. toč. 1 do 5 ZKP-a kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci nagrade branitelju u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

II Uslijed odluke pod I i prihvaćanjem žalbe opt. M. D., preinačuje se pobijana presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni u odnosu na opt. M. D. i opt. K. D. tako da se:

- opt. M. D. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, za koje je proglašen krivim pod toč. 1 izreke pobijane presude, na temelju čl. 173. st.

2. KZ-a, u vezi čl. 109. i 24. Zakona o sudovima za mladež, izriče se kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci u koju mu se, na temelju čl. 63. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 18. studenog 2009. pa nadalje.

- opt. K. D. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, za koje je proglašen krivim pod toč. 3 pobijane presude na temelju čl. 173. st. 2. KZ-a i čl. 109. Zakona o sudovima za mladež pridržava izricanje kazne maloljetničkog zatvora tako da mu se može naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera, a temeljem čl. 9. st. 2. toč. 7. Zakon o sudovima za mladež izriče mu se odgojna mjera posebnih obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značaja na vrijeme od 100 sati u razdoblju od 6 mjeseci.

III U ostalom dijelu žalbe opt. K. D. te u cijelosti žalbe opt. M. C. i opt. K. L. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a ne- preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivima optužene M. D., M. C., K. D., S. G. i K. L. zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ- a, pobliže opisanih pod točkama 1 do 5 izreke te presude te optužene M. D. i K. D. i zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja iz čl. 279. st. 1. KZ-a pobliže opisanog pod toč. 6. izreke te presude. Opt. M. D. na temelju čl. 173. st. 2. i čl. 279. st. 1. KZ- a, uz primjenu čl. 109. i čl. 110. Zakona o sudovima za mladež izrečena je kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. M. C. temeljem čl. 173. st. 2. i st. 8. KZ-a uz primjenu čl. 58. st. 3. KZ-a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, opt. K. L. temeljem čl. 173. st. 2. u vezi čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine dok je opt. K. D. i opt. S. G. pridržano izricanje kazne maloljetničkog zatvora sa rokom kušnje od dvije godine uz primjenu odgojne mjere posebne obveze da se uključe u rad humanitarnih organizacija i poslova komunalnog ili ekološkog značaja na vrijeme od 100 sati u razdoblju od šest mjeseci.

I Kž 509/10-3

Opt. M. D. je u izračenu kaznu zatvora uračunato, temeljem čl. 63. KZ-a, vrijeme provedeno u pritvoru od 18. studenog 2009. pa nadalje, a temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a oduzeta opojna droga od opt. M. C. u težini od 18,44 grama, M. B. u težini od 5,15 grama i Z. D. u težini od 0,48 grama, a temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a svi optuženici su cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli opt. M. D., opt. M. C., opt. K. D. i opt. K. L..

Opt. M. D. po braniteljici V. M., odvjetnici iz O., žali se zbog odluke o kazni, uz prijedlog da se optuženiku izrekne blaža kazna, odnosno neka odgojna mjera iz Zakona o sudovima za mladež.

Opt. M. C. po branitelju H. K., odvjetniku iz O. žali se zbog kazne te predlaže da se pobijana presuda preinači i zamijeni kazna zatvora radom za opće dobro na slobodi.

Opt. K. D. po branitelju Ž. E., odvjetniku iz O. žali se u odnosu na kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. KZ-a (opisano pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude) zbog povrede kaznenog zakona, a u odnosu na oba kaznena djela zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

Opt. K. L. po branitelju D. A., odvjetniku iz O., žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, a predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači u odluci o kazni i optuženiku, sukladno odredbi čl. 173. st. 8. KZ-a, izrekne blaža sankcija ili ga se oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pisanom mišljenju, predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe opt. M. C., i opt. K. L. nisu osnovane, dok je žalba opt. M. D. osnovana. Žalba opt. K. D. je djelomično osnovana, a povodom te žalbe, primjernom načela beneficium cohaesionis, odluka je od koristi i za opt. M. D.

Opt. K. L. u žalbi zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je dragovoljno i bitno pridonio otkrivanju ovog kaznenog djela, pa su postojale pretpostavke za primjenu čl. 173. st. 8. KZ-a. No, iskazano kajanje i iskreno držanje pred sudom, što je i cijenjeno po prvostupanjskom sudu, nije ujedno i značajan doprinos otkrivanja ovog kaznenog djela, jer je djelo otkriveno pronalaskom droge i telefonskom analizom međusobnih kontakata, pa samo priznanje kaznenog djela ne može biti temelj za primjenu odredbe čl. 173. st. 8. KZ-a, kako to sugerira ovaj žalitelj, pa je u tom dijelu činjenično stanje ispravno utvrđeno.

I Kž 509/10-3

Stoga, nije osnovana žalba opt. K. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u pravu je opt. K. D. kada navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona jer činjenični opis iz točke 6. izreke pobijane presude nije kazneno djelo.

Naime, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda nije sporno da je opt. K. D. prodajom opojne droge pribavio točno neutvrđeni iznos novca, te da ga je stavljao na tekući račun svog oca Z. D., a koji bi novac podizao i predavao opt. M. D.. Kada opt. K. D. novac koji je dobio prodajom droge polaže na tekući račun Z. D., svoga oca, i oca opt. M. D., umjesto da opt. M. D. taj novac fizički preda na ruke, a takva djelatnost, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja radnju u bankarskom poslovanju, kojom se prikriva pravi izvor novca. Jednako bi postupali počinitelji koji bi umjesto fizičke predaje novca, ostvarenog kriminalnom aktivnošću, mogli upućivati jedan drugome novac poštanskom ili nekom drugom doznakom. Dakle, polaganje gotovine na tekući račun banke, potom podizanje sa tog računa po drugoj osobi, predstavlja samo korištenje banke kao pogodnog, sigurnog mjesta pohrane novca prije njegovog daljnjeg korištenja, te ne čini obilježje kaznenog djela iz čl. 279. KZ-a.

Stoga je u tom dijelu osnovana žalba opt. K. D., a s obzirom na to, da je učinjena povreda KZ-a iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a od koristi i opt. M. D. koji je, doduše, podnio žalbu, ali ne iz te osnove, to je, primjenom načela beneficium cohaesionis, na temelju čl. 383. ZKP-a, pobijanu presudu preinačiti i u odnosu na njega.

Stoga je, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP-a, za kazneno djelo opisano pod toč. 6. izreke pobijane presude, opt. K. D. i opt. M. D. trebalo osloboditi od optužbe, sukladno odredbi čl. 354. toč. 1. ZKP-a, kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke ove presude.

U odnosu na odluke o kazni:

Opt. M. D. smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti, njegovu emocionalnu i socijalnu nezrelost, život u disfunkcionalnoj obitelji, produljenje trajanja adolescentne krize i ta da mu je trebalo izreći odgojne mjere.

Opt. M. C. smatra da je trebalo zamijeniti kaznu zatvora radom za opće dobro na slobodi, a kako je to predložio već i na glavnoj raspravi.

Opt. K. D. smatra da je značajno dobrovoljno doprinio otkrivanju kaznenog djela te da ga je trebalo osloboditi od kazne.

Opt. K. L. također smatra da je bitno pridonio otkrivanju ovog kaznenog djela te da postoji temelj za primjenu članka 173. st. 8. KZ-a.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud razmotrio je, pri odlučivanju o kaznama gore iznesene stavove, imajući na umu i odluku pod točkom I ove presude.

I Kž 509/10-3

Nakon razmatranja svih, po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih okolnosti, koje utječu na odmjeravanje kazne, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, sada izrečena, opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odgovara svim utvrđenim i vrednovanim okolnostima kao i težini počinjenog djela i ulozi tog optuženika u kriminalnoj djelatnosti pa će se njome postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

Uloga i kriminalna količina ostvarena sudjelovanjem opt. M. C. u kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a opisanom pod toč. 2. izreke pobijane presude, kao i po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u pravoj su mjeri izražene u kazni zatvora u trajanju od šest mjeseci, a nema osnova za primjenu članka 54. st. 2. KZ-a, da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi, imajući u vidu višekratnu prekršajnu kažnjavanost (od pet prekršajnih kazni jedna zbog nasilja u obitelji), pa se ne očekuje da za svrhu kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.

Maloljetnička kaznena sankcija za opt. K. D., pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine i odgojna mjera posebnih obveza uključivanje u rad humanitarnih organizacija za vrijeme od 100 sati za razdoblje od šest mjeseci za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a opisano u točci 3. izreke, ovaj drugostupanjski sud nalazi odgovarajućom svim, po prvostupanjskom sudu utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, posebno uzimajući u obzir da se radilo o osamnaestogodišnjaku koji je djelo počinio po nagovoru starijeg brata.

Opt. K. L. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koja kazna zatvora je minimalna, uz primjenu propisa o sudskom ublažavanju kazne, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a tim više što se radi o prekršajno i kazneno osuđivanoj osobi, a nema razloga primjeni čl. 173. st. 8. KZ-a.

Slijedom svega iznijetog, a kako ovaj sud nije našao druge povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a, sa žalbama optuženika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude (temeljem čl. 390. st. 9. i 387. ZKP-a).

U Zagrebu, 2. rujna 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.