Rev-548/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. b. S. S.-J.-W., A., S. S. i. R., kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u Z., protiv I-ovršenika N. P. iz Z., OIB:... i II-ovršenice S. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici S. S. i T. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. & V. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-1681/13-2 od 20. svibnja 2014., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2023/11 od 11. srpnja 2011., u sjednici održanoj 2. veljače 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRev-548/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Drugostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćena žalba II-ovršenika te je rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha radi naknada, troškova, glavnih i sporednih obveza koje mogu nastati temeljem naznačenog ugovora o kreditu i u tom je dijelu prijedlog za ovrhu odbačen.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 548/15-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. b. S. S.-J.-W., A., S. S. i. R., kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u Z., protiv I-ovršenika N. P. iz Z., OIB:... i II-ovršenice S. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici S. S. i T. Š., odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. & V. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-1681/13-2 od 20. svibnja 2014., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2023/11 od 11. srpnja 2011., u sjednici održanoj 2. veljače 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija ovrhovoditelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovrhovoditelja i doneseno rješenje o ovrsi radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 200.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavljuje HNB, koji vrijedi na dan plaćanja zajedno s ugovorenom aktivnom, zateznom i efektivnom godišnjom kamatnom stopom i svim ostalim naknadama, troškovima, glavnim i sporednim obvezama koje mogu nastati temeljem naznačenog ugovora o kreditu, te zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena koja teče od 2. srpnja 2008. pa do isplate, te troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, prodajom nekretnine ovršenika pobliže naznačene u izreci tog rješenja.
Drugostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćena žalba II-ovršenika te je rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu u kojem je određena ovrha radi naknada, troškova, glavnih i sporednih obveza koje mogu nastati temeljem naznačenog ugovora o kreditu i u tom je dijelu prijedlog za ovrhu odbačen.
Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je ukinuto rješenje o ovrsi i odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja predlažući preinačenje pobijane presude tako da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Na temelju odredbe iz članka 12. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u daljnjem tekstu: OZ), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.
Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Na temelju stavka 3. tog članka u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude (članak 400. stavak 3. ZPP-a).
U reviziji je postavljeno slijedeće pravno pitanje:
„Je li je zakonito rješenje o ovrsi i je li u dovoljnoj mjeri određeno rješenje o ovrsi u kojem je određena naplata tražbine iz ovršne isprave-javnobilježničkog očitovanja zajedno sa ugovorenim kamatama i naknadama u slučaju kad prijedlogu za ovrhu i rješenju o ovrsi prileži isti javnobilježnički akt kojim je utvrđena ovršna tražbina zajedno sa bankovnim izvodom računa kojim je specificirana visina glavne tražbine i svih sporednih tražbina i troškovi, tj. visina uplata, isplata, aktivne kamate, zatezne kamate, premija osiguranja i troškova i zaključno otvoreni saldo koji predstavlja visinu tražbine utvrđene ovršnom ispravom i iskazane vjerodostojnom ispravom?“
Revident navodi da o postavljenom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova pa se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-Ovr-595/2006 od 21. ožujka 2006.
U tom smislu ističe da je drugostupanjski sud djelomično ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu iz razloga jer je ocijenio da prijedlog za ovrhu u prije naznačenom dijelu ne sadrži točno naznačenu tražbinu u smislu odredbe članka 35. stavak 1. OZ-a. U reviziji se tvrdi da je naplata tražbine predložena prema odredbama članka 26. stavak 5. OZ-a, stoga, pozivajući se na sadržaj drugostupanjskog rješenja broj Gž-Ovr- 595/2006-2, ovrhovoditelj ističe da je visinu dospjele tražbine utvrdio u smislu te zakonske odredbe za što je bio ovlašten na temelju javnobilježničkog akta.
Drugostupanjski sud je, primjenom odredbe iz članka 35. stavak 1. i 3. OZ-a, odbacio prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem je određena ovrha radi „…naknada, troškova, glavnih i sporednih obveza koje mogu nastati temeljem naznačenog ugovora o kreditu…“, zaključujući da navedeni dio rješenja o ovrsi nije dovoljno određen da bi se mogao ovršiti, odnosno da uopće ne sadrži tražbinu čije se ostvarenje traži.
Prema odredbi iz članka 35. stavak 1. OZ-a, prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.
Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je da će prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi.
U drugostupanjskoj odluci istog županijskog suda na koju se ovrhovoditelj poziva (Gž-Ovr-595/2006-2) jasno je obrazloženo da je člankom 26. stavak 5. OZ-a, zapravo prošireno pitanje podobnosti ovršne isprave za ovrhu i na one situacije u kojima je vjerovnik ovlašten odrediti opseg i dospjelost tražbine, međutim, u tom je slučaju, prema navedenoj drugostupanjskoj odluci, ovrhovoditelj to ovlašten učiniti upravo u prijedlogu za ovrhu.
U konkretnom slučaju, za razliku od shvaćanja izraženog u naznačenoj odluci, ovrhovoditelj u dijelu prijedloga za ovrhu koji je odbačen nije naznačio niti opseg (visinu) ni dospjelost novčane tražbine koja bi proizlazila iz „…naknada, troškova, glavnih i sporednih obveza koje mogu nastati temeljem naznačenog ugovora o kreditu…“, već je samo opisno ponovio dio teksta iz ugovora o kreditu.
Stoga pobijana odluka nije nepodudarna drugostupanjskoj odluci istog suda.
U odnosu na postavljeno pitanje ne postoji drugačija praksa u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-1859/06 od 4.4.2006. i Pž-30/06 od 27.6.2006., u kojima se izražavaju pravna shvaćanja o kojima ne ovisi odluka u ovom ovršnom predmetu, zato činjenična i pravna stanja iz tih odluka nisu usporediva sa stanjem u konkretnoj ovršnoj stvari.
Zbog toga postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz tih je razloga revizija ovrhovoditelja nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 3. i članka 400. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. OZ-a, valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 2. veljače 2016.
Predsjednik vijeća
Ivan Mikšić, v. r.