I Kž-631/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 631/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnijetima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2002. godine, br. K-180/01, u sjednici održanoj dana 20. studenog 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića, te branitelja optuženika M. U., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti optuženika,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. D. N. i državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je optuženik kaznenim djelom za koje je proglašen krivim počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), te se po tom propisu osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. D. N., te državnog odvjetnika, pa se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. D. N. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ (a u stvari u s vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona - "Narodne novine", broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80., u svezi s čl. 73. st. 7. KZ, a u obavezi je da i nadoknadi trošak kaznenog postupka.

I Kž 631/02-5

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svom branitelju M. U., odvjetniku iz Z. i žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žali se i državni odvjetnik i žalbene osnove odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju, koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati te postupi sukladno njegovu prijedlogu.

Na zahtjev opt. D. N., a na temelju čl. 374. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP) o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno je obaviješten branitelj optuženika koji je sjednici i prisustvovao, uz uvodno naznačenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, dok je dostava poziva za optuženika vraćena sa napomenom da je obaviješten, a nije podigao pošiljku, no kako je branitelj optuženika na drugostupanjskoj javnoj sjednici izjavio da je optuženik obaviješten o sjednici vijeća, ali istoj neće pristupiti, to je ista održana u smislu čl. 374. st. 4. ZKP.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Žalba optuženika i žalba državnog odvjetnika nisu osnovane, a pobijana presuda preinačena je po službenoj dužnosti u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, povodom podnijetih žalbi.

Na žalbu optuženika, osim odluke o kazni

Nije u pravu optuženik u pogledu tvrdnje o postojanju bitnih postupovnih povreda, zbog kojih također neosnovano uzima da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

U pobijanoj presudi nema proturječja kako se ono opisuje u žalbi optuženika, tvrdnjom da je optuženik osuđen za kontinuirano, višekratno i u dužem vremenskom periodu protupravno ponašanje u svezi prenošenja i posjedovanja radi prodaje opojne droge kokaina, te posjedovanja radi prodaje opojne droge ecstasy.

Uz navedeno smatra žalba da je izreka presude proturječna razlozima presude, do mjere da je nerazumljiva u odnosu na kazneno-pravne radnje posjedovanja radi prodaje i prenošenja opojne droge, a koja bi onda predstavljala bitnu postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Suprotno tome, opis djela u izreci presude je posve sukladan onim činjenicama koje je sud prvog stupnja utvrdio u dokaznom postupku, a ove opet sadržaju svih izvedenih dokaza, pri čemu je sud prvog stupnja u izreci presude precizno naznačio vrijeme u kojem je nabavljena opojna droga kokain i MDMA-ecstasy, označujući ga kao vrijeme prije 19.

I Kž 631/02-5

siječnja 2001. godine, a ne ono što se insinuira u žalbi da se radilo o prethodnom kontinuiranom višekratnom i dužem vremenskom periodu vezanom za protupravno ponašanje optuženika. Okolnost da prvostupanjski sud to vrijeme ne označuje datumom, nije propust formalne prirode, koji bi predstavljao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već je naprotiv logična posljedica zaključaka prvostupanjskog suda da je opojnu drogu kokain koju je 19. siječnja 2001. optuženik dao na čuvanje S. R. (koja je istu progutala u letalnoj dozi) kao i opojnu drogu MDMA ecstasy koja je pronađena u zajedničkom stanu optuženika i S. R., prethodno nabavio, te istu posjedovao u svrhu daljnje prodaje i prenosio, kao što je to određeno i jasno izloženo u prvostupanjskoj presudi.

Naprijed izloženo, jednako vrijedi i za daljnju žalbenu tvrdnju da je ista bitna postupovna povreda odredaba kaznenog postupka ostvarena i time da nisu jasno razlučene radnje prenošenja, kao i radnje posjedovanja radi prodaje, niti su iste jasno opisane u izreci presude, zbog čega je ona i nerazumljiva, treba reći da je optuženik nabavio opojnu drogu kokain, istu prevozio do Z. u svojem osobnom vozilu, a onda istu dao S. R. da je trenutno pričuva, dok je on u svrhu dilanja tražio kupce, ostvarujući time dvije radnje, radnju prenošenja i radnju posjedovanja opojne droge kokaina radi daljnje prodaje.

S obzirom na naprijed izloženo, opisane žalbene tvrdnje nisu osnovane kada je prvostupanjski sud u formalnom smislu u opis djela u izreci presude postupio sukladno čl. 350. st. 1. ZKP unijevši naznaku svih činjenica i okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela zlouporabe droge precizno opisujući obje radnje počinjenja, kao i takvih činjenica i okolnosti od kojih zavisi primjena određene odredbe kaznenog zakona, zbog čega suprotne žalbene tvrdnje doista nemaju uporišta u sadržaju izreke pobijane presude.

U izloženom smislu nema dakle formalnih nedostataka opisanih u žalbi optuženika, a niti bilo koje druge bitne povrede odredaba ZKP na čije postojane u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije stoga u tom dijelu osnovana žalba optuženika.

Nisu osnovani ni žalbeni prigovori pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja, utvrđenog pobijanom prvostupanjskom presudom, pri čemu optuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja zato što prvostupanjski sud nije prihvatio njegovu obranu kao istinitu posebice onih činjenica vezanih za pronalazak opojne droge ecstasy (MDMA) u kuhinjskom regalu zajednički korištenog stana po optuženiku i S. R..

Isto tako, smatra da nema zatvorenog kruga indicija ni u odnosu na radnju posjedovanja radi prodaje, te prenošenja opojne droge kokaina koju relevantnu činjenicu ne može dati novinski članak, pri čemu žalba zaboravlja da je na okolnost objave, kao i činjenica sadržanih u novinskom članku, u svojstvu svjedoka saslušana A. K., koja je detaljno iznijela okolnosti pod kojima je došlo do intervjua s optuženikom, te one činjenice koje je saznala iz sadržaja tog obavljenog razgovora, a posebno odlučnu činjenicu da je te zgode optuženik dilao drogu, dok je S. R. ulici imala samo zadatak da pričuva tu drogu do slijedeće prodaje.

U odnosu na opojnu drogu ecstasy, bitno je naglasiti, da je opojnu drogu ecstasy u svom posjedu imao optuženik, i istu sakrio u podnožje kuhinjskog regala, a razlozima prvostupanjske presude izloženim na str. 5 obrazloženja potrebno je još dodati da iz priložene

I Kž 631/02-5

fotodokumentacije jasno proizlazi da se radilo o dijelu kuhinjskog elementa u podnožju koje uopće nije u uporabi, pa samim time nema ni razloga da se troši ili obnavlja (a s unutrašnje strane letve pronađeni su tragovi papilarnih linija optuženika), zbog čega i prvostupanjski sud posve pravilno zaključio, neovisno o tome što je S. R. uživala opojnu drogu (obdukcijom je pronađeno prisustvo droge), ali ne i opojne droge ecstasy, zbog čega se žalbene tvrdnje žalitelja ne ukazuju, u bilo kojem smislu takvima, da bi dovele u sumnju pouzdanost činjeničnih zaključaka prvostupanjske presude o tome da je optuženik prethodno nabavio opojnu drogu ecstasy i bio u posjedu iste.

Stoga su u naprijed opisanom smislu sve činjenice vezane za učin kaznenog djela zlouporabe opojnih droga radnjama posjedovanja radi prodaje opojne droge ecstasy te posjedovanja radi prodaje i prenošenja opojne droge kokaina, razjašnjene u svemu na pravilan i pouzdan način, pa i u tom dijelu nije osnovana žalba optuženika.

Žalitelj smatra da je činjenično stanje, za sada, ostalo nepotpuno utvrđeno kada je prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoka N. Š., kao i svjedoka K. H..

Pri tom je važno reći da je na okolnost uhićenja S. R., njena ponašanja u trenutku uhićenja, saslušano petero svjedoka, djelatnika policije, koji su sudjelovali u policijskoj zasjedi, pa je sud o toj okolnosti imao detaljna i relevantna saznanja iz iskaza naprijed navedenih svjedoka, ta je činjenica potpuno i pravilno utvrđena po prvostupanjskom sudu. Stoga je sud prvog stupnja, sukladno čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP, s pravom odbio prijedlog obrane za saslušanje svjedoka N. Š., jer se radi o do kraja razjašnjenoj i utvrđenoj činjenici, a osim toga obrana je u početku glavne rasprave dala svoju suglasnost za čitanjem navedenog svjedočkog iskaza, pa kasnije odustajanje od te suglasnosti, doista je, s obzirom na naprijed izloženo, bilo usmjereno jedino na odugovlačenje kaznenog postupka.

U odnosu na drugi žalbeni prijedlog, potrebe saslušanja svjedoka K. H., treba reći, da se u cijelosti radi o neprikladnom dokazu iz čl. 322. st. 4. toč. 2. ZKP, kada iz navoda vještaka S. nedvojbeno proizlazi da vrećice, u kojima je pronađeno 800 tableta MDMA, nisu bile dostavljene na vještačenje papilarnih linija, zbog čega i prijedlog za saslušanje navedenog svjedoka ima značaj neprikladnog dokaza.

Iz svih naprijed izloženih razloga proizlazi da je sud prvog stupnja na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i djelatnost optuženika pravilno pravno označio, kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo zlouporabe droge sa dvije naprijed naznačene kazneno-pravne radnje iz čl. 173. st. 2. KZ u s vezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. ZKP, našao je da kazneno djelo optuženika treba pravno označiti po čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 129/00 od 22. prosinca 2000. godine), jer je blaži za počinitelja, zbog čega je u povodu žalbi optuženika i državnog odvjetnika po službenoj dužnosti preinačena prvostupanjska presuda, kako je to presuđeno pod toč. I. ove drugostupanjske presude.

I Kž 631/02-5

Na žalbu optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

U svojoj žalbi zbog ove žalbene osnove optuženik ističe da postojanje većeg broja, te značajnih olakotnih okolnosti, upućuju na neprimjerenost izrečene kazne zatvora, pri čemu žalba smatra da istaknuta otegotna okolnost, motiv počinjenja djela – ostvarivanje značajne novčane zarade ne samo da nije dokazan, već je i suprotan ostalim utvrđenim činjenicama, posebno vezanim za osobne podatke o optuženiku, iz kojih proizlazi da je optuženik stalno zaposlen i ima sigurne izvore prihoda.

U žalbi državnog odvjetnika iz iste žalbene osnove, posebno se naglašava način obrane optuženika, pri čemu on svu krivnju za nabavu i posjedovanje radi prodaje opojne droge ecstasy, kao i prenošenje, te posjedovanje radi prodaje opojne droge kokain svaljuje na sada pokojnu S. R., koja se više ne može braniti, zbog čega se i predlaže izricanje strože kazne.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o kazni kao one žalbene osnove koje naznačuju optuženik i državni odvjetnik, ovaj drugostupanjski sud nalazi, cijeneći s jedne strane sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti po sudu prvog stupnja, da je taj sud određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, pravilno uzeo u obzir sve utvrđene okolnosti kao i okolnosti konkretnog slučaja koje utječu da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, zbog čega će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo izrečenom kaznom ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u s vezi s čl. 6. KZ.

Iz tih razloga nisu osnovane ni žalba optuženika, a ni žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Po službenoj dužnosti pobijana presuda ispitana je u smislu čl. 379. ZKP u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri, kod čega je utvrđeno da spomenuta sankcija izrečena u svemu pravilno i zakonito.

S obzirom na sve izloženo presuđeno je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP, te čl. 387. ZKP, kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 20. studenog 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.