FPž-658/2017-000 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: FPž-658/2017

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Danijele Marotti Andrić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.Š., kojeg brani odvjetnik T.F., zbog prekršaja iz članka 102.a stavka 1. točke 4. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15., 115/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog D.Š., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, XI. Vijeća za prekršaje, 7002/4; Broj: P-447/14-4 od 19. lipnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.Š. i pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.), okrivljeni D.Š. dužan je platiti paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o prekršaju proglašen je krivim okrivljeni D.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 102.a stavka 1. točke 4. Zakona o trošarinama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od osam dana po pravomoćnosti pobijanog rješenja te je upozoren ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Istim rješenjem, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

Nadalje, istim rješenjem, temeljem članka 104. stavka 1. Zakona o trošarinama, oduzeta je roba koja je predmet prekršaja, i to 1102,48 kilograma suhog duhana u listu koji nije označen odgovarajućim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljeni D.Š. je po branitelju pravodobno podnio žalbu zbog, kako navodi, bitne povede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati te pobijano rješenje o prekršaju preinači na način da se oslobodi od optužbe.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj u svojoj žalbi u bitnome navodi da nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, navodeći da predmetne zgode nije nezakonito posjedovao trošarinske proizvode – duhanske prerađevine koje nisu bile označene duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Ističe da pronađeni duhan u listu nije trošarinski proizvod, odnosno duhanska prerađevina iz članka 70. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13., 32/13., 81/13.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, pa mu se ni ne može stavljati na teret protupravno postupanje s predmetnim duhanom u listu. Poziva se na presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-390/2014 od 6. lipnja 2016., kojom je utvrđeno da duhan u listu u kritično vrijeme nije predstavljao duhansku prerađevinu sukladno članku 70. Zakona o trošarinama. Napominje da je tek nakon predmetne zgode stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 100/15.), koji određuje da je suhi duhan u listu trošarinski proizvod. Slijedom navedenog, smatra da pobijano rješenje nema razloga, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nerazumljivi i u znatnom dijelu proturječni pa da se isto ne može ispitati te da je time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

Međutim, iz obrazloženja žalbene osnove u kojoj okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka je vidljivo da se okrivljenik zapravo ne slaže s ocjenom rezultata dokaznog postupka i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog tijela, čime u stvari rješenje o prekršaju pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

Naime, da bi postojala navedena bitna povreda odredaba prekršajnog, mora se raditi o tome da obrazloženje rješenja o prekršaju nema uopće razloga ili u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dakle o onima o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog prava ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni.

Međutim, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, navelo odlučne činjenice na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Stoga, pobijano rješenje sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama pa je ocijenjeno da nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

Također, suprotno daljnjim navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izvelo sve potrebne dokaze koje je prihvatilo i ocijenilo, a za što je u pobijanom rješenju iznijelo valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. Nakon čitanja pisane obrane okrivljenika na glavnoj raspravi, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je provelo dokaze pregledom i čitanjem sve dokumentacije priložene spisu te je na temelju svega provedenog, nedvojbeno utvrdilo da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret, odnosno da je dana 11. travnja 2014. nezakonito posjedovao 1102,48 kilograma suhog duhana u listu bez odgovarajućih nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, pakiranog u osam kartonskih kutija, čime je postupio protivno odredbi članka 21. stavka 2. točke 3. Zakona o trošarinama, kažnjivo po odredbi članka 102.a stavka 1. točke 4. istog Zakona.

Naime, tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da je okrivljenik u dvije traktorske prikolice na navedenoj adresi nezakonito posjedovao navedenu količinu osušenih listova duhana koja je bila prekrivena crnom PVC folijom, a na koji nije obračunata i naplaćena trošarina, a što dokazuje nezakonito posjedovanje suhog duhana u listu kao trošarinskog proizvoda. Suprotno žalbenim navodima, predmetni duhan – suhi duhan u listu je upravo duhan iz članka 70. i 73. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ broj: 22/13., 32/13., 81/13.), odnosno prikladan je za pušenje i bez daljnje industrijske obrade i kao takav predstavlja upravo trošarinski proizvod, koji je predmet oporezivanja trošarinom na duhanske prerađevine. Valja naglasiti da je takav stav prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak sukladan i stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, navedenom u odlukama Broj: U-III-3778/2016 od 25. siječnja 2017. te Broj: U-III-5923/2016 od 4. listopada 2017.

Također suprotno navodima žalbe pobijano rješenje je doneseno sukladno važećim materijalnopravnim odredbama sadržanim u Zakonu o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13., 32/13., 81/13.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim prvostupanjskim rješenjem, a pri tome valja napomenuti da iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo materijalnopravne odredbe koje u vrijeme počinjenja prekršaja nisu bile na snazi, poput odredaba sadržanih u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 100/15.).

Stoga, kako je tijekom postupka kao nesporno utvrđeno da je okrivljenik predmetne zgode nezakonito posjedovao naznačenu količinu duhana u listu, koji nije bio obilježen duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, to su se u njegovom ponašanju ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.

Stoga i ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenika osnovano proglasilo krivim zbog prekršaja koji mu je stavljen na teret te da okrivljenik navodima svoje žalbe nije ničim doveo u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke.

Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijano rješenje o prekršaju i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Razmotrivši, stoga, odluku o izrečenoj novčanoj kazni, povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo novčanu kaznu u visini granica propisanih posebnim zakonom.

Naime, za prekršaj iz članka 102.a stavka 1. točke 4. Zakona o trošarinama, propisana novčana kazna u visini od 3.000,00 do 100.000,00 kuna za fizičku osobu.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

Člankom 104. stavkom 1. Zakona o trošarinama propisana je obligatorna mjera oduzimanja robe koja je predmet ovog prekršaja, pa je stoga oduzimanje robe okrivljeniku zakonito izrečeno i valjano obrazloženo.

Zbog navedenog, ovaj Sud je postupajući u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odbio kao neosnovanu žalbu okrivljenika i potvrdio prvostupanjsko rješenje o prekršaju (točka I. izreke ove presude).

Obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka (točka II. Izreke). Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 500,00 kuna, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 1. veljače 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, XI. Vijeću za prekršaje u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.