Revr-245/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 245/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika S. S. B. B. i dr., KD iz S. B., zastupanog po punomoćniku Đ. J., odvjetnici iz S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž 1573/06 od 16. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P 745/03 od 13. listopada 2006., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž 1573/06 od 16. siječnja 2007. odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. P 745/03 od 13. listopada 2006.

Tom je prvostupanjskom presudom utvrđeno da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju od 10. travnja 2000. nezakonita, naloženo je tuženiku da tužitelju prizna kontinuitet radnog odnosa od 10. travnja 2000. pa do odlaska tužitelja u mirovinu sa danom 10. ožujka 2004., te je naloženo tuženiku da na ime plaća za razdoblje od 10. travnja 2000. do 10. ožujka 2004. isplati tužitelju iznos od ukupno 81.047,08 kn kako je to pobliže specificiranom izreke prvostupanjske presude sve sa zakonskom zateznom kamatom i uz naknadu parničnog troška u iznosu od 5.796,00 kn.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana odgovorila je na izjavljenu reviziju predlažući da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu odnosno Odluka o tom otkazu koju je tuženik donio dana 10. travnja 2000., obrazlažući to time da nije počinio povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret i da stoga nisu bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Zatražio je i utvrđenje kontinuiteta radnog odnosa do svog odlaska u mirovinu sa danom 10. ožujka 2004., kao i isplatu neisplaćenih iznosa plaća za odnosno razdoblje.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja i zaključka da nisu bile ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredaba čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa koje su se u konkretnom slučaju stavljale na teret tužitelju.

S tim u svezi nadalje utvrđuju, da tužitelj, obavljajući svoj posao zaštitara kod tuženika, svojim postupcima i ponašanjem nije počinio povrede koje kao razlog za otkaz navodi tuženi, odnosno da bi neopravdano napustio svoje radno mjesto (uz otvorena vrata portirnice i upaljen TV prijemnik) već su naprotiv utvrdili da tuženik svojim radnicima nije osigurao uvjete nesmetanog rada i boravka u portirnici u kojoj je radio i tužitelj, zbog čega se i tužitelj kritičnog događaja koristio drugom, susjednom portirnicom, radi korištenja telefona i javljanja pretpostavljenom, kao što su to činili i ostali radnici.

Polazeći od navedenih utvrđenja, u odnosu na koja prvostupanjska i drugostupanjska presuda sadrže zaista obrazložene razloge u svezi s rezultatima provedenih dokaza, ovaj revizijski sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke u smislu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04) koje bi opravdavale izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju.

Nisu stoga ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP), a ukoliko tuženik svojim revizijskim prigovorima u stvari ukazuje na nepravilnost i nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja, ističe se da se takav prigovor s osnovom ne može iznositi u reviziji (čl. 385. st. 1. ZPP).

Pozivom na odredbu čl. 393. ZPP trebalo je stoga reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

Trošak odgovora na reviziju tužitelju nije dosuđen jer ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 24. travnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.