Gzp-1780/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1780/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi u pravnoj stvari predlagatelja D. K. iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske,Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. prosinca 2008., dana 11. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Omišu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-4769/09., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju D. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 16,500.00 (šesnaesttisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. prosinca 2008. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05.16/07. – dalje: ZS).

Predlagatelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-471/06. od 18. prosinca 2007. vodio kod Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2885/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Omišu poslovni broj P- 447/92. (kasnije posl. br. P-471/06. i P-4769/09.), očitovanja Županijskog suda u Splitu od 10. veljače 2009. i službene provjere putem telefona kod Općinskog suda u Omišu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

-da su I-tužitelj (u sadašnjem predmetu predlagatelj) i II-tužitelj D. K. 9. prosinca 1992. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Omišu, protiv I-tuženika Biskupske stolice u S. i II- tuženika I. P., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine,

-da se postupak vodi pred Općinskim sudom u Omišu pod poslovnim brojem P- 447/92.,

-da je održano ročište 1. lipnja 1993. na kojem je sud donio rješenje o mirovanju postupka,

-da podneskom od 10. rujna 1993. tužitelji predlažu nastavak postupka,

-da je održano ročište 23. siječnja 1994., 23. veljače 1994., te zamolbenim putem 13. travnja 1994. kod Općinskog suda u Rijeci na kojim ročištima je sud proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka u postupku,

-da je 9. travnja 1998. sud od Povijesnog arhiva u S. zatražio posjedovno stanje na nekretninama koje je zaprimio 4. svibnja 1998.,

-da je održano ročište 22. listopada 1998., 19. studenog 1998., 9. prosinca 1998.,

-da je 29. prosinca sud zaprimio izvadak iz katastra zemljišta,

-da je 22. travnja 1999. sud proveo uviđaj na licu mjesta,

-da je sud proveo uviđaj na licu mjesta 3. lipnja 1999. na kojem je zaprimio nalaz i mišljenje geodetskog vještaka,

-da je ročište zakazano za 18. veljače 2000. zbog bolesti suca odgođeno za 23. ožujka 2000.,

-da je 22. ožujka 2000. sud zaprimio podnesak tužitelja u kojem preciziraju tužbeni zahtjev,

-da je sud održao ročište 23. ožujka 2000., a tužitelj podneskom od 30. ožujka 2000. precizirao tužbeni zahtjev prema nalogu suda,

-da je održano ročište 3. svibnja 2000., na kojem su tuženici dali odgovor na podnesak tužitelja, a tužitelju je dat daljnji rok od petnaest dana radi očitovanja na njihovo očitovanje,

-da je sud nakon što je zaprimio podneske tužitelja i tuženik održao ročište 6. lipnja 2000.,

-da je 7. lipnja 2000. sud od Ureda za katastarsko-geodetske poslove Ispostave O. zatražio podatke o kretanju stanja posjeda,

-da je sud 13. lipnja 2000. zaprimio Izvadak iz posjedovnog lista za predmetne čestice,

-da je sud 28. srpnja 2000. sud zaprimio podnesak tužitelja kojim precizira tužbeni zahtjev, a 23. kolovoza 2000. podnesak tuženika,

-da je sud odgodio ročište zakazano za 12. rujna 2000. za 16. listopada 2000.,

-da je održano ročište 4. prosinca 2000., 27. lipnja 2001., 18. rujna 2001. na kojem je zaključena glavna rasprava,

-da je Općinski sud u Omišu donio presudu pod poslovnim brojem P-447/92. dana 18. rujna 2001.,

-da su 14. siječnja 2002. protiv navedene presude u dijelu odluke o trošku tužitelji podnijeli žalbu,

-da su 23. siječnja 2002. protiv navedene presude žalbu podnijeli tuženici,

-da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1111/05. od 22. prosinca 2005. u jednom dijelu ukinuta a u drugom potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-447/92. od 18. rujna 2001.,

-da se postupak dalje vodi kod Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem P- 471/06.,

-da je održano ročište 5. rujna 2006. na kojem je sud donio rješenje o prekidu postupka jer je II-tužitelj umro,

-da je 29. rujna 2006. sud zaprimio podnesak tužitelja sa prijedlogom za nastavak postupka,

-da je održano ročište 9. ožujka 2007.,

-da je podneskom od 9. ožujka 2007. tužitelj obavijestio sud da je isključivi vlasnik i posjednik sporne nekretnine,

-da je održano ročište 17. srpnja 2007.,

-da je podneskom od 17. srpnja 2007. tužitelj a kako je došlo do promjene na strani tužitelja, uskladio tužbeni zahtjev s novo nastalim stanjem,

-da je 31. srpnja 2007. sud zaprimio podnesak tuženika kojim se očituje na podnesak tužitelja,

-da je sud 6. lipnja 2007. i 29. kolovoza 2007. zaprimio podneske tužitelja kojim je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev.

-da je 30. listopada 2007. sud zaprimio podnesak tužitelja kojim se očituje na navode tuženika,

-da je održano ročište 4. prosinca 2007. na kojem je zaključena glavna rasprava i za 18. prosinca 2007. zakazano ročište za objavu presude,

-da je Općinski sud u Omišu donio presudu pod poslovnim brojem P-471/06. dana18. prosinca 2007.,

-da je 7. travnja 2008. protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu, a tuženik 8. travnja 2008.,

-da je Županijski sud u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2885/08. dana 16. siječnja 2009. presudom odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem P-471/06. od 18. prosinca 2007. u dijelu pod točkom II. izreke i rješenje kojim je ukinuo navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

-da se postupak vodi kod Općinskog suda u Omišu pod poslovnim brojem P-4769/09.

Pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtijeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, načelno se smatra razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu u situaciji kada predmet u odnosu na čiju duljinu se zaštita traži nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu.

Tužitelj, sada predlagatelj, podnio je tužbu Općinskom sudu u Omišu 9. prosinca 1992., zbog čega u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče od 6. studenog 1997. (od kada se primjenjuje Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu 5. studenog 1997. - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja 11. prosinca 2009. što ukupno iznosi 12 (dvanaest) godina, 1 (jedan) mjesec i 5 (pet) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka pred Općinskim sudom u Omišu, Županijskim sudom u Bjelovaru i Županijskim sudom u Splitu u navedenom pravno relevantnom razdoblju smatra povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje Ustav.

U promatranom pravno relevantnom razdoblju razmatranja pred prvostupanjskim sudom u periodu postupanja prvostupanjskog suda bilo zastoja u postupanju u razdoblju neaktivnosti od 4 (četiri) godine i to u periodu od 13. travnja 1994. (kada je održano ročište) do zakazivanja slijedećeg ročišta (20. listopada 1998.).

Neučinkovitost prvostupanjskog suda očituje se u tome što je održao devetnaest ročišta, a tri ročišta odgodio, čime je povrijedio načelo koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka,sa posljedicom da postupak ukupno traje preko sedamnaest godina, s time da do odlučivanja u ovom postupku predmet još nije pravomoćno završen i nalazi se u stadiju prvostupanjskog postupka iako je prvostupanjski sud donio tri meritorne odluke.

Sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine„ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje u tekstu ZPP) postupak je trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu odredbe članka 311. st. 2. ZPP-a koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Prema ocjeni ovog suda radi se o činjenično složenom predmetu u kojem je prvostupanjski sud morao saslušati velik broj svjedoka te provesti vještačenje po vještaku geodetske struke.

Iako se radi o postupku od izuzete važnosti za predlagatelja svojim ponašanjem i sam je doprinio duljini trajanja postupka tako što nije došao na ročište zakazano za 1. lipnja 1993. pa je prvostupanjski sud morao donijeti rješenje o mirovanju postupka, te što je u tijeku postupka pet puta precizirao tužbeni zahtjev.

Visinu naknade u iznosu od 16.500.00 (šesnaesttisućapetsto) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir složenost ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Zato je primjenom odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. prosinca 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.