Rev-443/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 443/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., koga zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. K. i K. K., oboje iz S., koje oboje zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz Z., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju izjavljenu po tuženicima protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. srpnja 1995. godine br. Gž-619/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 26. listopada 1994. godine br. P-601/93, u sjednici održanoj dana 30. ožujka 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom oba tuženika obvezani su predati tužitelju u posjed nekretninu u naravi sjevernu polovinu dvojnog objekta - stambene kuće katnice u S., V. br. … s pripadajućim dvorištem koja je sagrađena na kčbr. 1548/10 k.o. S., te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.960,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba oba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude oba tuženika su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u pravcu revizijskih navoda odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika odgovorio je tužitelj osporavajući pritom osnovanost revizijskih navoda te predložio, da se revizija odbije kao neosnovana, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika u tužbi opisane nekretnine - stambene zgrade koju čini polovina dvojnog objekta sa pripadajućim dvorištem u pravcu obvezivanja tuženika da tu nekretninu koju posjeduju bez valjanog pravnog osnova predaju u posjed tužitelju, jer to ne žele učiniti dobrovoljno.

Tijekom postupka pred nižim sudovima po nalaženju ovog Vrhovnog suda utvrđene su sve važne činjenice za rješenje ovog spora, naime utvrđeno je u postupku da je vlasništvo sporne nekretnine tužitelj stekao naslijeđivanjem iza svojeg pokojnog sina - koji je bio vlasnik spornog objekta, a na temelju pravomoćnog rješenja o naslijeđivanju od 24. 2. 1993. godine br. O-2358/88; te da tuženici posjeduju spornu nekretninu koju bez osnovanog razloga odbijaju predati u posjed tužitelju kao vlasniku.

Prigovore revidenata, da oni ne posjeduju spornu nekretninu nego da ju posjeduje treća osoba - majka odnosno punica revidenata niži su sudovi ocijenili neosnovanim pri čemu su te odlučne činjenice utvrdili u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dakle prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga oni revizijski navodi koji se iscrpljuju u prigovorima u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja nisu mogli biti uzeti u obzir pri odlučivanju o reviziji, jer oni u biti sadrže razlog koji se ne može s uspjehom isticati u reviziji (čl. 385. st. 3. ZPP).

Polazeći od prikazanih činjeničnih utvrđenja nižih sudova koja revizijski sud mora respektirati, ovaj Vrhovni sud nalazi da su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo u sporu.

Naime prema odredbi čl. 37. ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOVO) kao mjerodavnom materijalnopravnom propisu za ovaj spor - vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari. Vlasnik mora dokazati da na stvari čiji povrat traži ima pravo vlasništva te da se stvar nalazi u faktičnoj vlasti tuženoga.

Sve gore zakonom propisane pretpostavke radi zaštite svojeg prava vlasništva prema osobi koja posjeduje stvar tužitelj je prema utvrđenju nižih sudova dokazao pa su pozivom na gore navedenu odredbu čl. 37. ZOVO niži sudovi osnovano prihvatili tužbeni zahtjev, jer tuženici osim prigovora da ne posjeduju stvar koji su niži sudovi pravilno otklonili - nisu istaknuli neki drugi prigovor koji bi negirao, ukidao ili odgađao tužbeni zahtjev.

Stoga, jer ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a nije počinjena ni ona bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 30. ožujka 1999. godne,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.