I Kž-272/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 272/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenom protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 30. listopada 2006., broj K-33/02, u sjednici održanoj 19. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 1. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća nadležnom općinskom sudu na ponovno suđenje.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), oslobodio je optužbe opt. I. B., opt. M. J., opt. I. V. i opt. M. S. za počinjenje kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz čl. 292. st. 2. KZ, u vezi čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ, opisanog pod toč. 1. izreke te presude, te opt. I. B., opt. M. J. i opt. I. V., za počinjenje kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. KZ, na način opisan pod toč. 2. izreke.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP riješeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

I Kž 272/07-5

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda “…ukine i vrati na ponovno odlučivanje…”.

Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su opt. I. B., putem branitelja M. B., odvjetnika iz V., opt. M. J., putem branitelja D. M., odvjetnika iz O. i opt. I. V., putem branitelja M. K., odvjetnika iz S. B., svi s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda prvostupanjskog suda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati te pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba je djelomično osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno u odnosu na kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz čl. 292. st. 2. KZ, u vezi čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ, opisano pod toč. 1. izreke te presude, u odnosu na opt. I. B., opt. M. J., opt. I. V. i opt. M. S., osobito u pogledu fakturiranja računa koji se temelje na Ugovoru o poslovno – tehničkoj suradnji od 09. lipnja 1995., jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da se razlozi na kojima sud temelji zaključke da računi za promidžbene usluge (usluge istraživanja i analize tržišta) u iznosu od 11,075.544,55 za 1995. godine, u iznosu od 3,754.429,00 kn za 1996. godine i u iznosu od 8,506.395,70 kn, za 1997. godine, nisu fiktivni, za sada ukazuju kao nedostatni i preuranjeni, te ih je potrebno još jednom razmotriti i dodatno provjeriti.

Naime, takav zaključak prvostupanjski sud temelji na zaključku knjigovodstveno - financijskog vještaka, da su svi ispostavljeni računi sukladni odredbama Zakona o računovodstvu i da ispunjavaju sve zakonske uvjete, te predstavljaju vjerodostojne knjigovodstvene dokumente (list 332 spisa). Time je prvostupanjski sud utvrdio tek formalnu valjanost računa, a nije proveo analizu i ocjenu sadržaja računa, koja bi pokazala da li se sporni računi uopće odnose na obavljene ekonomske, financijske ili poslovne usluge, na poslove istraživanja i analize tržišta, plasmana proizvoda ili poslove ekonomske propagande, te sadrže li konkretne specifikacije za obavljene usluge i poslove predviđene zaključenim Ugovorom o poslovno – tehničkoj suradnji, ili se zaista odnose tek na fiktivne promidžbene usluge, koje niti u kojem obliku stvarno nisu obavljene, već su računi izdani za troškove plasmana proizvoda na domaćem i ino tržištu, a ne za usluge istraživanja i analize tržišta, kako ističe i knjigovodstveni vještak, u dopuni vještačenja (list 322 spisa). Istovremeno je H. za posredovanje u prodaji šećera od sklapanja navedenog ugovora do 1999. godine, obračunao ukupno 13.116.223,41 kn, na ime rabata od 5% i super rabata od 5%, što se za sada čini opravdanim s obzirom na nalaz i mišljenje knjigovodstveno – financijskog vještaka, da je nakon uspostavljene suradnje „H.“ i „S.“, poslovanje „S.“ bilo uspješnije, s obzirom da je došlo do povećanja proizvodnje šećerne repe; povećanja ukupno zasijanih površina, udvostručene prodaje, povećanje broja djelatnika te proširenje prodaje na niz novih kupaca šećera. Utoliko, ostaje nejasno da li se radi o ispostavljanju faktura po osnovi više zaključenih ugovora, a za iste usluge i poslove, odnosno je li ugovor o poslovno tehničkoj suradnji

I Kž 272/07-5

ustvari poslužio za pribavljanje nepripadne imovinske koristi „H.“, koja je iskorištena za kupnju dionica „S.“, kako se za sada osnovano ističe u žalbi državnog odvjetnika.

U ponovljenom postupku sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, koji se odnose na ukinuti dio prvostupanjske presude, pri čemu će posebnu pažnju posvetiti analizi i ocjeni stvarnog sadržaja izdanih računa, koji se temelje na pojedinim međusobno zaključenim ugovorima „H.“ i „S.“, kako bi došao do pravilnog zaključka jesu li promidžbene usluge fiktivne ili se odnose na stvarno obavljene usluge. Posebno će sud pri tome, uz pomoć knjigovodstveno-financijskog vještaka, ocijeniti da li u te usluge iz Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji, ulazi i plasman proizvoda, ili se taj dio realizirao kroz rabat i super rabat, predviđen u ostalim ugovorima (Okvirni ugovor o prodaji šećera i Ugovor o posredovanju i zastupanju u tuzemstvu), nakon čega će savjesnom ocjenom tako izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te u svezi s ostalim dokazima, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u smislu odredbe čl. 359. st. 7. ZKP.

Prema tome, kako je činjenično stanje u odnosu na toč. 1. izreke pobijane presude, ostalo pogrešno utvrđeno, trebalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te je stoga na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, ukinuta pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraćen nadležnom općinskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke ove odluke).

Protivno tome, nije u pravu državni odvjetnik kada prigovara da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, iz čl. 337. st. 4. KZ, opisano pod toč. 2. izreke pobijane presude, za koje su oslobođeni optužbe opt. I. B., opt. M. J. i opt. I. V..

Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, a koji je utemeljen na izvedenim dokazima, prije svega na nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka, da je odluka o ustupanju dionica „R.“ d.d. Š., osnivačima i vlasnicima „H.“, I. B., M. J. i I. V., donesena na skupštini „H.“ (koju su činili upravo navedeni vlasnici i osnivači “, I. B., M. J. i I. V.), te da je s druge strane, takav prijenos dionica izvršen na ime neisplaćene dobiti za 1996. i 1997. godinu, što zapravo znači da su dionice plaćene kompenzacijom te da ih nisu dobili besplatno. Tome treba dodati i činjenicu da su donošenjem takve odluke na skupštini „H.“, navedeni optuženici, postupali kao vlasnici i osnivači „H.“, te tada nisu niti imali svojstvo odgovorne osobe, u smislu čl. 89. toč. 7. KZ.

Stoga je u tom dijelu, žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti, te je odlučeno kao pod toč. II izreke ove odluke, sukladno čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 19. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Damir Kos, v.r.

I Kž 272/07-5