Rev-157/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 157/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja B. G., 2. tužiteljice I. G., 3. tužiteljice M. G. i 4. tužiteljice A. G., svi iz K. K. i svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. d.d. M., M., kojeg zastupaju punomoćnici P. P., N. Č. i H. P. odvjetnici Odvjetničkog društva G. & P. iz S., R. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1647/05 od 22. svibnja 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-1836/00 od 10. svibnja 2004., u sjednici održanoj dana 25. travnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1647/05 od 22. svibnja 2006. i presuda Općinskog suda u Splitu broj I P-1836/00 od 10. svibnja 2004. i sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva 1. tužitelja B. G. i 2. tužiteljice I. G. iz osnova nematerijalne štete svakoga po 10.000,00 kn.

II. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev 1. tužitelja B. G. i 2. tužiteljice I. G.:

- za nematerijalnu štete preko iznosa od 70.000,00 kn do iznosa od 220.000,00 kn (tj. svakoga za 150.000,00 kn),

- u kojem je prihvaćen zahtjev 1. tužitelja B. G. za naknadu materijalne štete s osnova crnine preko iznosa od 2.000,00 kn do dosuđenog iznosa od 4.431,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 3. ožujka 2000. do isplate,

- u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja B. G. za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos 5.324,20 kn od 5. ožujka 2000. do 10. svibnja 2004.,

- u kojem je prihvaćen zahtjev 2. tužiteljice I. G. za naknadu materijalne štete s osnova crnine preko iznosa od 4.000,00 kn do 6.851,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od 3. ožujka 2000. do isplate.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja B. G. s osnova kupnje grobnice u iznosu od 13.000,00 kn, za trošak nadgrobnog spomenika preko 14.000,00 kn do 57.000,00 kn (tj. za 43.000,00 kn) kao i odluka o trošku postupka i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog smrti bliskog srodnika i to 1. tužitelja B. G. i 2. tužiteljice I. G. svakoga po 230.000,00 kn, a 3. tužiteljice M. G. i 4. tužiteljice A. G. svake po 80.000,00 kn, te je obvezan naknaditi tužiteljima materijalnu štetu i to 1. tužitelju B. G. u iznosu od 4.431,50 kn po osnovu crnine, 13.000,00 kn za kupnju grobnice, iznos od 57.000,00 kn za postavljanje nadgrobnog spomenika, za trošak sahrane iznos od 5.324,20 kn, 2. tužiteljici I. G. na ime crnine tuženik je dužan isplatiti iznos od 6.851,00 kn, a 3. tužiteljici M. G. i 4. tužiteljici A. G. svakoj po 4.275,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u st. 1. i 2. izreke te im je dužan naknaditi trošak postupka u iznosu od 120.394,28 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev svih tužitelja svakoga preko iznosa od 70.000,00 kn te u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev 1. tužitelja B. G. za naknadu materijalne štete s osnova crnine preko iznosa od 2.000,00 kn do 4.431.50 kn, te zahtjev za naknadu štete zbog kupnje grobnice u iznosu od 13.000,00 kn, te za trošak nadgrobnog spomenika preko iznosa od 14.000,00 kn do dosuđenog iznosa od 57.000,00 kn te za trošak sahrane u iznosu od 5.324,20 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci. Također je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev 2. tužiteljice I. G. za naknadu štete s osnova kupnje crnine preko 4.000,00 kn do 6.851,00 kn te 3. tužiteljice M. G. i 4. tužiteljice A. G. za kupnju crnine preko 2.000,00 kn svakoj do dosuđenog iznosa od 4.275,00 kn za svaku tužiteljicu kao i u odluci o trošku postupka.

Tuženik je izjavio reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja B. G. i 2. tužiteljice I. G. za naknadu nematerijalne štete svakoga preko 70.000,00 kn, podredno preko 180.000,00 kn. Pobija pravomoćnu drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja B. G. za materijalnu štetu i to za trošak kupnje grobnice, a za trošak izgradnje nadgrobnog spomenika pobija pravomoćnu drugostupanjsku presudu preko iznosa od 14.000,00 kn, odluku o trošku sahrane pobija u dijelu u kojem je dosuđena kamata na taj iznos (5.324,20 kn) od 5. ožujka 2000. pa do donošenja prvostupanjske presude (10. svibnja 2004.). Također pobija i pravomoćnu drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je dosuđena naknada štete 1. tužitelju B. G. za crninu preko 2.000,00 kn te za zatezne kamate za crninu za razdoblje prije donošenja prvostupanjske presude, a pobija i visinu dosuđenog iznosa crnine 2. tužiteljici I. G. preko 4.000,00 kn kao i u tom dijelu odluci o zateznoj kamati od 3. svibnja 2000. do 10. svibnja 2004. sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku postupka i predlaže da se u ostalom dijelu pobijana drugostupanjska presuda preinači odnosno ukine te traži trošak revizije.

1. i 2. tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu koju su pretrpjeli smrću B. G., kćerke 1. tužitelja B. G. i 2. tužiteljice I. G., a sestre 3. tužiteljice M. G. i 4. tužiteljice A. G. koja je poginula u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila 3. ožujka 2000.

U revizijskoj fazi postupka sporna je visina naknade nematerijalne i materijalne štete 1. tužitelju B. G. i 2. tužiteljici I. G. te odluka o trošku postupka.

Neosnovano revident ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP). Tuženik je podneskom zaprimljenim kod suda 21. siječnja 2003. izričito priznao tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog gubitka bliske osobe svakog od tužitelja po 70.000,00 kn, no pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u tom dijelu nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 331. ZPP-a za donošenje presude na temelju priznanja. Tuženik je tijekom postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i posebno i visinu zahtjeva za nematerijalnu štetu da bi podneskom od 21. siječnja 2003. izričito priznao tužbeni zahtjev za nematerijalnu štetu svakom tužitelju u visini od 70.000,00 kn.

U pravu su nižestupanjski sudovi da se radi o nedopuštenom raspolaganju (čl. 3. st. 3. ZPP-a) jer je priznanje dijela tužbenog zahtjeva i to za naknadu nematerijalne štete zbog gubitka bliske osobe učinjeno nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 29. studenog 2002. utvrdio nove "orijentacijske" kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (broj Su-1331-VI/02 i Su- 1372-II/02 od 29. studenog 2002.). Očigledno je da je priznanje tog dijela tužbenog zahtjeva učinjeno kako bi se izbjegla primjena spomenutih kriterija prema kojima pravična novčana naknada znatno premašuje priznati iznos tužbenog zahtjeva za nematerijalnu štetu.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja glede dijela zahtjeva za nematerijalnu štetu svih tužitelja u iznosu od 70.000,00 kn, tuženik nije bio onemogućen u raspravljanju, a u presudama nižeg stupnja su navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama te se iz iznesenih razloga nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident.

Djelomično je u pravu revident kada smatra da je nematerijalna šteta dosuđena 1. i 2. tužiteljima u suviše visokom iznosu. Pravilnom primjenom odredbe čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) pravična novčana naknada za duševne boli zbog smrti kćeri je 1. tužitelju G. B. i 2. tužiteljici

I. G. svakome po 220.000,00 kn.

Iz iznesenih je razloga je ovaj sud djelomično prihvatio reviziju te je primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja svakoga po 10.000,00 kn po tom osnovu.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 193. ZOO kod dosude naknade troška za žalobnu odjeću, jer su imali u vidu godišnje doba kada se nesreća dogodila, a revizijski navodi da su ti tužitelji sigurno imali crninu i od ranije su tek puko nagađanje i ne dovode u sumnju pravilnost drugostupanjske presude u tom dijelu. Također je pravilna odluka nižestupanjskih sudova kada su zatezne kamate na trošak žalobne odjeće dosudili tužiteljima 3. svibnja 2000., a trošak pogreba od 5. svibnja 2000., jer tužitelji imaju pravo na te oblike materijalne štete od trenutka kada su nastali, a to je evidentno bilo u trenutku kada je njihova kćerka poginula i kada je trebalo platiti pogrebne troškove te nabaviti crninu. Stoga tužiteljima od tog datuma pripadaju zakonske zatezne kamate te je odluka o zateznoj kamati na te oblike materijalne štete sukladna odredbi čl. 277. ZOO.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbio reviziju kao neosnovanu u dijelu u kojem je odlučeno o visini naknade štete za trošak crnine 1. i 2. tužitelja te na naknadu materijalne štete 1. tužitelja za pogrebne troškove te u odluci o zateznoj kamati na te oblike materijalne štete.

S pravom međutim revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede odluke o kupnji grobnice te glede odluke o trošku nadgrobnog spomenika. Tužitelj B. G. nije doprinio dokaz na okolnost postojanja troškova s osnova kupnje grobnice, a na taj trošak imao bi pravo, u smislu odredbe čl. 193. ZOO, samo u slučaju ukoliko je bio prisiljen kupiti grobnicu, a ne i u slučaju ukoliko je grobnicu imao od ranije.

S pravom revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i kod donošenja odluke o trošku nadgrobnog spomenika u iznosu od 57.000,00 kn. Troškovi koje je dužan snositi osiguratelj ne mogu prelaziti trošak nadgrobnog spomenika kakav podižu mještani prosječnog imovinskog stanja u mjestu u kojem se spomenik gradi. Iznos koji su nižestupanjski sudovi dosudili 1. tužitelju ne predstavlja prosječan iznos oblaganja grobnice i izgradnje nadgrobnog spomenika, kako to tvrdi revident, jer je svjedok I. G. naveo da je nadgrobni spomenik i oblaganje grobnice izvršio najkvalitetnijim kamenom.

Zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjski sudovi nisu utvrdili koja je cijena uobičajenih troškova izgradnje nadgrobnog spomenika i oblaganja grobnice kakvu podižu građani prosječnih prilika, a niti su utvrdili da li je 1. tužitelj imao trošak kupnje grobnice, pa je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinačenje nižestupanjskih presuda u tom dijelu.

Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuo obje nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za kupnju grobnice u iznosu od 13.000,00 kn te za trošak nadgrobnog spomenika preko nepobijanog iznosa od 14.000,00 kn i u tom dijelu je predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud utvrditi da li je 1. tužitelj B. G. imao trošak kupnje grobnice, utvrditi će i cijenu koju građani prosječnih prilika u K. K. plaćaju za oblaganje grobnice te će tek potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 25. travnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.