III Kr-271/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-271/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileana Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S. B. i I. B. zbog krivičnog djela iz čl. 72. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Opatiji br. K-92/94. od 16. ožujka 1995. godine i presuda Županijskog suda u Rijeci br. Kž-178/95. od 14. lipnja 1995. godine, u sjednici održanoj dana 28. kolovoza 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S.B. i I.B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Opatiji br. K-92/94. od 16. ožujka 1995. koja je potvrđena presudom Županijskaog suda u Rijeci od 14. lipnja 1995. godine, br. Kž-178/95., osuđena je S.B. zbog krivičnog djela iz čl. 72. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a I.B. također zbog krivičnog djela iz čl. 72. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od 1 mjesec.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenici su podnijeli zahtjev za izvanredno preispitivanje presupravomoćne presude po branitelju M.Z., odvjetniku iz R., s prijedlogom da se presude Općinskog suda u Opatiji i presude Županijskog suda u Rijeci ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu odnosno preinači tako da se oboje okrivljenika oslobode od optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u svom podnesku od 26. kolovoza 1996. godine, br. Ktr- 318/96. odgoviro na zahtjev, te predložio da se zahtjev kao neosnovan odbije (čl. 415. st. 4. ZKP).

Zahtjev nije osnovan.

Naime, osuđenici u svom zahtjevu preocjenjuju olakšavajuće okolnosti, te ukazuju na one okolnosti koje oni smatraju olakotnim, a koje, po njihovoj ocjeni, prvostupanjski i drugostupanjski sud nije cijenio ili ih je nedovoljno ocijenio.

Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog izričito navedenih povreda krivičnoga zakona ili odredaba krivičnog postupka (čl. 414. toč. 1. do 3. ZKP), pa time što je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te osuđenicima nije izrekao one kazne koje oni smatraju po svojoj ocjeni da je trebao izreći, nije učinjena povreda krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP odnosno time sud u odluci o kazni nije prekoračio ovlaštenje koje je po zakonu imao, pa da bi bila učinjena povreda krivičnog zakona koju ima u vidu odredba čl. 414. st. 1. ZKP i koja bi onda opravdavala njihov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne preusde.

Naime, kada je sud prvoga stupnja imao ovlaštenje da osuđenicima odmjeri one kazne koje im je odmjerio, onda eventualna pogrešna odluka o toj kazni nije povreda zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP nego žalbena osnova iz čl. 357. ZKP, zbog koje se, međutim, ovaj zahtjev ne može podnijeti.

Stoga, okolnosti koje osuđenici iznose u svome zahtjevu mogu biti predmetom drugog izvanrednog pravnog lijeka (izvanrednog ublažavanja kazne), a ne podnijetog, pa je trebalo na temelju čl. 408. ZKP u svezi s čl. 416. ZKP isti odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. kolovoza 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.