Rev-2869/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., koga zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik B. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u u Gradu Zagrebu od 16. prosinca 1997. godine broj Gž-3129/97-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1996. godine broj Pn-1382/95, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2001. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2869/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2869/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., koga zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik B. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u u Gradu Zagrebu od 16. prosinca 1997. godine broj Gž-3129/97-2 kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 1996. godine broj Pn-1382/95, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 50.000,00 kn sa zateznom kamatom od 16. prosinca 1996. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 8.572,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.700,00 kn je odbijen.
Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a preinačena djelomično u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen tako da je tužbeni zahtjev prihvaćen za daljnji iznos od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom, a ukinuta je u odluci o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači u smislu revizijskih navoda te tužitelju dosudi naknada parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici te trošak revizije.
Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Utvrđeno je da je tužitelj kao suputnik u osobnom automobilu reg.oz. … ozlijeđen u prometnoj nesreći 18. rujna 1990. godine u Z. kada je u taj automobil udario drugi automobil. Tom prilikom tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, potres mozga i natučenje stražnjeg dijela glave.
Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 15 dana te povremeno slabog intenziteta oko 3 mjeseca.
U vezi sa štetnim događajem tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta 6-8 dana, a zatim kasni strah u vidu bojazni i zabrinutosti daljnja 3 mjeseca.
Trajne posljedice ozljeđivanja smanjile su životnu aktivnost tužitelja za 15-20%, a u vrijeme štetnog događaja imao je 13 godina.
Odgovornost tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja više nije sporna.
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi fizičkih boli 8.300,00 kn, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 35.000,00 kn, a drugostupanjski je sud pravilno obvezao tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi pretrpljenog straha u iznosu od 7.000,00 kn, sa zateznom kamatom (čl. 277. st. 1. ZOO), vodeći računa o vrsti ozljeda, intenzitetu i trajnosti tih vidova nematerijalne štete kao i tužiteljevoj dobi, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz tih osnova pravilno je odbijen. Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da mu je novčana naknada trebala biti dosuđena u većim iznosima, jer su prilikom odmjeravanja novčane naknade uzete u obzir odlučne okolnosti za odmjeravanje novčane naknade.
Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 11. prosinca 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v. r.