Kzz-4/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 4/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. A. R., zbog kaznenog djela iz 173. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 13. siječnja 2012., broj KZZ-DO-4/12 podignutom protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 02. ožujka 2011., broj Kž-20/11, u sjednici održanoj 4. travnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zgrebu od 10. srpnja 2009., broj Ko-243/09, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje: ZKP/07) A. R. je oslobođena od optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 02. ožujka 2011., broj Kž-20/11, u odnosu na ovo kazneno djelo os. A. R., odbijena je kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP/97 u vezi čl. 173. st. 1. KZ-a. Naime, državni odvjetnik tvrdi da je drugostupanjski sud na opisan način postupio pogrešno, jer nakon što je utvrdio da je postupanje policije zakonito i da se protivno utvrđenju suda prvog stupnja, radi o zakonitom dokazu, trebao je ukinuti prvostupanjsku presudu, a ne, na temelju pogrešnog pravnog stajališta da kazneno djelo neovlaštenog posjedovanja opojne droge podrazumijeva držanje droge za vlastite potrebe, donositi odluku kojom se utvrđuje da djelo za koje se osuđenica tereti nije kazneno djelo.

Argumentirajući stav da je pravno stajalište suda drugog stupnja pogrešno, državni odvjetnik se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti poziva na odredbu čl. 2. st. 1. toč. 7. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga u kojem se posjedovanje droge definira kao faktična vlast nad opojnom drogom, biljkom ili tvari koja se može uporabiti za izradu opojne droge. Stoga državni odvjetnik predlaže da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i utvrdi da je pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP/97 u vezi čl. 173. st. 1. KZ-a.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Naime, doista nije točno da je posjedovanje opojne droge, u smislu odredbe čl. 173. st.

1. KZ-a, podrazumijeva držanje droge samo za vlastite potrebe, jer je ovo normativno obilježje predmetnog kaznenog djela posjedovanje opojne droge definirano odredbom čl. 2. st. 1. toč. 7. Zakona o suzbijanju opojnih droga kao faktična vlast nad drogom. Dakle, citiranom se odredbom traži postojanje faktične vlasti nad stvari, tj. nije dostatno samo puko držanje, već se pretpostavlja posjedovanje, ali se u citiranoj odredbi ne propisuje da se droga posjeduje za vlastite potrebe.

Međutim, nije osnovana tvrdnja državnog odvjetnika da je drugostupanjski sud „donio odluku kojom utvrđuje da je djelo za koje se progoni optuženica nije kazneno djelo“ i da je na taj način povrijedio kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 1. ZKP/97, u vezi čl. 173. st. 1. KZ.

Drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu suda prvog stupnja da nije dokazano da je osuđenica počinila predmetno kazneno djelo i to je u obrazloženju i izrijekom ustvrdio (str. 3, 4. pasus i str. 4, 2. pasus). Niti u jednom momentu sud drugog stupnja, ne navodi da se osuđenica oslobađa na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP/97, zbog toga što radnje koje je ona počinila ne predstavljaju kazneno djelo, u smislu odredbe čl. 368. toč. 1. ZKP/97. U biti, sud drugog stupnja je prihvatio utvrđenje suda prvog stupnja da je os. A. R. kutijicu u kojoj je bila droga, tijekom vožnje u policijsku postaju nakon uhićenja, dao njezin dečko I. N. kako ju ne bi našli kod njega. Dakle, drugostupanjski sud i pored nepreciznog izričaja iznijetog na str. 3, 6. pasus, obrazloženja presude, prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda koji oslobađa osuđenicu optužbe zbog nedokazanosti navoda optužbe, a ne zato što inkriminirana radnja ne bi bila kazneno djelo, jer da drogu nije držala za sebe. Sagledavajući drugostupanjsku presudu u cjelini nesporno je da je osuđenica oslobođena od optužbe jer drogu nije posjedovala, već je to bila droga njezinog dečka koji joj je istu prodao neposredno prije pronalaska i u tom smislu treba tumačiti da ju „nije držala za sebe“.

Prema tome, sud u pobijanoj presudi nije povrijedio odredbe čl. 368. toč. 1. ZKP/97 u vezi čl. 173. st. 1. KZ-a, zbog čega je zahtjev za zaštitu zakonitosti trebalo na temelju čl. 421. ZKP/97 odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 4. travnja 2012.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.